događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ objavljeno 11.10.2016.
stihovi: Joža Prudeus
foto: Emil Cipar
Kad tad rijeku se mora preći.
S jedne na drugu obalu.
Svi ćemo prijeći korito riječno,
trkom ili korakom. Svejedno.
Tek jedno: Most nam je svima premjeren
godinama, mjesecima, tjednima, danima.
Jedan po jedan.
Tako redom.
Neki, čak, preko reda.…
Iz naše arhive/ objavljeno 10.08.2013.
Antonio Gavran ...Iz zbirke “Ponesen visinama”
Ne, uopće nije lako biti pjesnikom u svijetu gdje nitko ne mari za riječ, gdje se besmisao smatra smislom, a smisao pukom filozofijom.
Kako u takvome svijetu izgraditi samoga sebe, kada u pogledu kojim gledaš istu točku koju promatraju i drugi ljudi, vidiš sasvim drugačiju sliku u svojim očima.
Iz naše arhive/ objavljeno 11.02.2013.
Božica Jelušić
Posadi, Bože, za me takvo drvo bez mane,
svakom da bude sklono i blago kao sestra.
U srcu nek’ je otvoren prozor- mala finestra,
da vidim kako mu niču izbojci, lišće i grane.
Postavi ga kraj puta, u vrtu, pored vrata:
da se u krošnji Sunce gnijezdi i Mjesec zlati.
A tko okusi plod mu da ga slatkoća vrati
u spokoj staroga doma: san uz zvuk kolovrata.…
Iz naše arhive/15. ožujka 2013./ objavljeno u godišnjaku Danica 2021./
piše: Sonja Breljak
Bugojno. Smješteno u kotlini između planina Kalin i Rudina. Na obali Vrbasa. U mojim dječjim očima, veeeeliki grad.
Ajde recimo, mogao je tih prvih godina našeg susreta, grad imati kojih desetak tisuća stanovnika. Kasnije je tek doživio ubrzani razvoj i vrlo zamjetno doseljevanje iz drugih dijelova zemlje.
Stanujemo u jednoj od (pri)gradskih ulica, tek par minuta hoda do središta mjesta.…
IZ NAŠE ARHIVE/ objavljeno 13.07.2012.
tekst i foto: Sonja Breljak
Granični prijelazi Slavonski i Bosanski Šamac …Velim …Bosanski Šamac iako po novom, onom poslijeratnom (pre)imenovanju, s bosanske strane stoji tek Šamac. Bez pridjeva “bosanski”. Rjeđe smo na ovom graničnom prijelazu pri dolasku u Bosnu i Hercegovinu. Češće na onom kod (Bosanske) Gradiške. Stari gradovi a imena po novom. Pa iako nakon dužeg vremena ……
Iz naše arhive/ Objavljeno u prosincu 2010. godine)
piše: Sonja Breljak
Sjedila sam dugo pred praznim papirom.
Treba se eto vratiti na početak. Staviti prve rečenice na papir. One za koje često priupitaju i naša djeca. –Pa kako je to mama bilo? I gdje sam tada bio ili bila ja? Zašto je počeo rat? Zašto smo došli u Njemačku?
I druga, slična pitanja. Teško izlaze prva sjećanja. Kolega veli:…
Preminuo je Silvije Tomašević (71), novinar i publicist, dugogodišnji dopisnik Večernjeg lista, Hine i HRT-a iz Rima i Vatikana.
Iz naše arhive/ objavljeno 08.12.2010.
JEDNA KARIJERA BEZ PRIDJEVA
razgovarao i uredio: Emil Cipar
U vrijeme umiranja kvalitetnog novinarstva teško je naći rijetke primjerke onog iskonskog, pravog novinara, kakvi su desetljećima informirali narod o događajima, o povezanosti događaja i struktura, o posljedicama tih povezanosti.
Uloga novinara svela se na razinu nadničara, ili radnika na traci. Jedini njegov zadatak je popuniti prostor između reklama …bilo to u novinama, na radiju ili televiziji.…
Iz naše arhive/ objavljeno 12.07.2017. a (na žalost) aktualno kao da je danas pisano
piše: Marija Juračić
„Punice“, kaže moj zet,“ ovo je jelo jedva jestivo. Papreno, ljuto! Pa zar morate sve svoje frustracije iskaliti na hrani?“
Kušam jelo i čini mi se da će mi plamen suknuti iz grla, oči i duplja izletjeti, ali kakva bih ja bila punica, kada bih zetu dala za pravo? Istog trena odrekle bi me se sve punice svijeta.
Pokažem naivnu facu i kažem: „Meni je normalno. Čak malo bljutavo!“…
Nema više Malene, najpoznatije rode na svijetu. Ostala je priča u slikovnici, kazališna predstava, brojni zapisi, emisije i članci posvećeni ljubavi i privrženosti Malene i njenog Klepetana. Mi ponavljamo priču o ovim poznatim rodama iz pera našeg dragog suradnika, pokojnog Željka Muževića koji je priču o slavonskobrodskim rodama svojevremeno prvi poslao u novinarski svijet i dalje, dalje, u legendu.
Iz naše arhive /objavljeno 01.04.2011.
tekst i foto: Željko Mužević
Ovo je priča o rodi i čovjeku. O dobrim i zlim ljudima. Priča za laku noć.
Bilo je to davno, prije 14 godina kada su talijanski lovci za jeftine novce kupili pravo na ubijanje naših životinja. Nakon jutarnjeg mezetluka i šljivovice, Talijani predvođeni domaćim lovcima, koji se inače kunu kako vode brigu o životinjama, lunjali su oriovačkim i lužanskim utvajima usput pucajući na divlje (i domaće) patke.…
U suton, poslije pjesme zebe,