Mirko Popović
netko noćas otvara prozor
da otplovimo sa uzglavljima
u šutnji cvjetaju mrazevi
i mjesec cvokoće u dračama
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Sonja Breljak
Berlin/ –Dobra vam večer i dobro došli u ovaj večerašnji Tadijin dom. Ja volim reći da me za Slavoniju vezao onaj trenutak kada me mati na putu obitelji u Valpovo, spustila kao netom rođenu, u meku osječku travu ili onaj kad kao djevojčica, za posjeta baki upadoh u kanal pun kopriva, ili onaj kad se susretoh prvi puta sa stihovima: Dugo noć…
Ipak, rekla bih, presudno za takvu čvrstu vezu, bijaše upoznavanje berlinskih Brođana, rekoh na početku večeri posvećene Dragutinu Tadijanoviću, hrvatskom pjesniku, održanoj u organizaciji Zavičajnog kluba “Brođani” Berlin i u suradnji s Hrvatskim glasom Berlin, u subotnju večer, u prostorima Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin.…
tekst: Stjepan Poljaković
Koliko vam se puta dogodilo da nakon nekoga vremena shvatite kako komšije o vama znaju više nego što biste i pomislili?
Imam običaj, kad sam pod Alpama, nazvati nekog od komšija da čujem novost, pitam za zdravlje, riječ… slično.
Divanio sam jutros s komšijom Jurom i rekoh kako dolazim osmoga o. m. doma. Nasmija se on i kao iz topa veli : „ Znamo mi kad stižeš i kada se vraćaš .“…
Branka Oreb-Jertković/ 26.10.2017./ Poštovani g. Delač, kad ovakav hvalospjev Todoriću potpiše tajnik Stranke umirovljenika, koja je btw u stečaju zbog duga od 70.000 kuna, pitam se je li mi to živimo u istoj državi. Iz svih u javnosti dostupnih informacija očito je da se za Agrokor veže kriminalna i korupcijska hobotnica na razini države. Da, i narod su dopale mrvice dobiti i gomila dugova, a rečenica kako su Todorićevi morali imati avione i dvorce da bi mogli ravnopravno poslovati sa arapskim šeicima su za…
Sven Adam Ewin
Dok pikira na tu… golu granu tvoju,
taj Anđeo Mira (bit će što će biti),
Učini mu psinu: podmetni mu koju,
Što se lišćem ljeta još ponosno kiti.
On će sav u čudu, putem es-em-esa,
Izvijestiti Oca, da je greška bila:
„Oprosti mi, Oče, ispao sam blesa,
Ova grana još je puna klorofila!“…
tekst i foto: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Na Jelačićevu trgu se svako večer prikazivao filmski žurnal s najnovijim vijestima. Projektor je bio postavljen u zgradi hotela Dubrovnik, a veliko platno na zgradi na suprotnoj strani trga.
Par dana ranije objavljena je vijest da je Hitler mrtav. Gotovo! Što dalje slijedi?!
No, već sutradan su osvanuli plakati da se u cilju očuvanja od razaranja grad neće braniti.…
Berlin/ Zavičajni klub “Brođani” Berlin u suradnji s Hrvatskim glasom Berlin organizira u subotu, 04. studenog u 19 sati, prozno-poetsku večer posvećenu velikom hrvatskom pjesniku, Brođaninu i Slavoncu, Dragutinu Tadijanoviću.
Ova večer posvećena Tadiji, u subotu, 04. studenog, na pjesnikov dan rođenja, bit će u dvorani Hrvatske kulturno-umjetničke i sprotske zajednice Berlin na adresi Karl-Marx-Straße 204-206, Neukölln.…
Dragutin Tadijanović (Rastušje kod Slavonskog Broda, 4. 11. 1905. – Zagreb, 27. 06. 2007.)
Jelici
U velikom nekom gradu,
U stanu s tisuću knjiga,
Žive njih dvoje, sami,
Godinama. (Tko zna, dokle?)
Svake noći, svake noći,
Kad se spremaju na počinak,
Oni se zagrle i dugo šapću:
»Lepet krila! Lepet krila!«.…
piše: Marija Kukić
Što je amnezija? U Anićevom i Goldsteinovom Rječniku stranih riječi riječ amnezija objašnjava se ovako:
Amnezija je gubljenje ili slabljenje sjećanja ili djelomično zaboravljanje nekih događaja ili ličnosti.
Razg: zaboravljivost
A mi, Hrvati, narod smo koji prema riječima našeg premijera, patimo od kolektivne amnezije.…
tekst: Jadranka Gradac
Hilden/ Vučem uvijek velike torbe sa sobom. Navika je navika i eto obilježi me za vijeke vjekova. I nasljedna je koliko vidim. Moja kći vuče također knjige u svojoj torbi. Dogovor je jedino, svako vuče svoje kad smo zajedno vani. Svoje i njene ne bi mi kičma preživjela.
Ponekad usput i koju poklonim. To radim bez plana i prema trenutku i osobi. Ne znam unaprijed da li ću zbilja bilo koju na kraju i pokloniti. Ne znam zapravo ni koju ću staviti u torbu. Nekako to radim spontano, trenutak prije izlaska iz kuće.…