Berlin/ Pekarnica u Berlinu treba zaposlenika na prodaji peciva. Dovoljno osnovno poznavanje njemačkog jezika.
admin
POZIV ZA MLADE
Hrvatska katolička misija Berlin, objavila i obznanila je sljedeći poziv:
“Pozivamo SVE mlade HRVATE KATOLIKE u Berlinu u petak, 01.07.2016 u 19.15 sati, nakon svete mise, u dvoranu Hrvatske katoličke misije. Želimo s Vama podijeliti razmišljanja i raspravljati – kakav bi trebao izgledati rad sa i za mlade? Koje projekte/aktivnosti bi mogli pokrenuti? Što možemo i trebamo raditi u Berlinu, da očuvamo naš hrvatski identitet, našu baštinu i korijene, našu Hrvatsku katoličku misiju? Tema će biti i putovanje na Susret Hrvatske katolicke mladezi u VUKOVAR na proljece 2017. Radujemo se vašem dolasku i vašim razmišljanjima!” HKM Berlin…
KAKAV BI SVIJET BIO
piše: Slavica Jurčić
„Ljubav boli!“ To su Sandri govorili cijeli život.
Ona to zna i šuti. Ne pušta glas, živi dalje i prisjeća se svojih mladenačkih ludosti.
Sandra je bila iz bogate obitelji. Jedinica, mezimica svojih roditelja. Kada je ušla u pubertet, njena luda glava nije upila ni jedan slog, ni jednu riječ koje joj je majka upućivala.…
MOJ POGLED
ODJEDNOM
KRIZA
tekst i foto: Ivanka Cvitan
Rad nosi posebnu oznaku čovjeka i čovještva, oznaku osobe koja djeluje u zajedništvu drugih osoba; ta oznaka određuje kvalitetu njegove nutrine i u određenom smislu tvori samu njegovu narav. Wojtyla je ovom definicijom preokrenuo naglavce Engelsov nauk o čovjeku kao proizvodu vanjske sredine i vlastitog rada.…
BAŠ KAO ČIČAK
Piše: Viktorija Banić
Često se dogodi da sretnem neku osobu i nakon toga danima razmišljam o njoj. Pa i pišem. Uglavnom su to stariji ljudi, sami, pogubljeni u tranziciji i raspadu svega što je sačinjavalo njihov mini-svijet. Zastali negdje, u izgledu i pričama, u sretnijim vremenima. Nekad su to tek osobenjaci, amateri-umjetnici, ponajviše života, točnije preživljavanja. Rijetki su, ili barem rjeđi među njima, mladi ljudi.…
ZAKLELA SE ZEMLJA RAJU
tekst: Marija Kukić
„Čuj, Franjo“, rekla je jednog toplog ljetnog dana Julka svome mužu. „Mi moramo prodati naše koke. Ili moramo od njih skuhati fiiinuuu domaću juhicu?“
Slušao Franjo svoju Julku i nije mu bilo jasno o čemu to žena priča. A Julka nastavi:
„Ne nesu jaja, ne kvocaju, ma, nikakva korist od njih. Samo troše hranu, moram se brinuti da uvijek imaju vode za piće, da ne odu u tuđu avliju, da ih kobac ne odnese… Svaki puta kada dođem pokupiti jaja, nađem uvijek prazno gnijezdo. Nemam pojma zašto su prestale nesti, a sve do nedavno bile su prave koke nesilice.“…
Pet i pet popodne ili…
Iz naše arhive/13.12. 2011
od Časopis Jezik,
Kako valja reći i napisati koliko je sati? Načelno, tako da nam svima bude jasno što je napisano i da znamo koliko je sati.
Razgovorno možemo reći …pet i pet popodne. Razgovorno se kaže i frtalj pet i tri frtalja pet i kvarat pet i pola pet i pet minuta …a da se pri tom misli na popodnevno vrijeme.
U književnom jeziku valja pripaziti jer je zadaća književnoga jezika omogućiti priopćajnu jasnoću.
Nije pet popodne, nego 17 sati. Tako Amerikanci računaju…
SAMO MIJENA STALNA JEST
piše: Martina Budimir
Panta rei… Sve teče. Prolazimo mi, prolazi i život pored nas. I brže i nevjerojatnije no što možemo zamisliti…
Još nedavno, ok, nećemo si lagati, još prije tridesetak godina, susjedi su dolazili gledati film ili utakmicu kod nas jer rijetko je tko imao televizor. Tu negdje, i moj tata i svekar među prvima su nabavili telefon. Super! Čudo tehnike, ali problem je što s njim jer drugi ga nemaju. Koga zvati?…