događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ objavljeno 03.04.2015.
Marija Kukić
Večer se bliži, Sunce potamnjelo, Zemljom tama zavladala.
Emanuel raspet na križu posljednje zemaljske trenutke broji.
Lijeka njegovoj muci nema. On mora umrijeti da bismo mi živjeli.
Isus… „prezren bijaše, od ljudi odbačen…prezren bijaše, obescijenjen…“ (Iz.)
Kraj dvojice razbojnika na drvu križa
Istu zemaljsku sudbinu dijeli.…
Iz naše arhive/ objavljeno 13.02.2019
piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Nekad su nas na Medicinskom fakultetu učili da djeca boluju od dječjih bolesti, a stari ljudi od staračkih. U ono doba samo su se stari ljudi žalili na „promjenu vremena.“ Danas to više nije tako.
Za vrijeme svojega dugogodišnjeg rada na bolničkom dječjem odjelu često sam se znala začuditi kako se, uoči približavanja ciklone ili nevremena, čak i malo dijete u dječjem krevetiću ponaša drugačije.…
Iz naše arhive/ objavljeno 11.9. 2016.
Odakle nam pravo nadati se boljoj budućnosti?
piše: Dražen Radman
‘
‘Pred nama je Uskrs, blagdan u kojem se razvilo i učvrstilo kršćanstvo, dan koji nas vjerom u ljepotu života poziva da s nadom u bolju budućnost zakoračimo iz naše sadašnjosti.”
(Ivo Sanader, travanj 2005.)
”Hrvatska će se zalagati da cijeli region zapadnog Balkana postane dio ujedinjene Europe jer je to naša budućnost.”
(Ivo Josipović, srpanj 2013.)…
Iz naše arhive/ objavljeno 02.04.2019.
Uz svjetski dan svjesnosti o autizmu: KIŠNI LJUDI POSTOJE SAMO U FILMU…
piše: Branka Oreb-Jerković
foto: Stanko Karaman
Upoznala sam Mislava u sportskoj dvorani splitskog Centra za autizam, dok se igrao s loptom, nedavno doniranom iz NK Hajduk . Sa svojih 1,87 m visine isticao se od većine polaznika Centra, a tek mu je nepunih 16 godina.
– Povukao je očeve, hercegovačke gene – kaže mi njegova majka Branka Grizelj. S ljubavlju i pažnjom prati sina dok nam prilazi i sjeda do nas.
– Mogao bi, s obzirom na visinu, biti košarkaš. Ili mu je draže igrati nogomet… Sigurno voli ‘bili’ dres i Hajduka….?! – pitam je, više onako usput, da ‘probijemo led’ u razgovoru.…
Iz naše arhive/ objavljeno 30.03.2018.
tekst i foto: Ruža Čulo
1992. nakon napada na moje selo, u kojem nisam bila već skoro dvije godine, napisala sam stih u kojem govorim da bih se voljela naći na užarenoj cesti kad se sa zvonika bijele kapelice oglasi podne i osjetiti onaj osjećaj pripadnosti samo onom „prvom“, svom najdražem domu.
Ovu riječ „prvom“, urednik tadašnjeg lista Tomislav, koji je objavio tu moju pjesmu, prepravio je u „pravom“ i tako objavio.…
Iz naše arhive/ objavljeno 07.02.2014.
Božica Jelušić
“Prije deset godina napisala sam svoju najemotivniju kajkavsku pjesmu, (“Gda me ti pozabiš”) često izvođenu, nagrađivanu, ali i mome srcu dragu (što se rijetko poklopi)”. I evo je ovdje!
Gda me ti pozabiš, kroh se bude zrušil,
vu mojoj bu krošnji začkomela ftica.
Odron se zesipal, potok bu presušil,
vu črnoj bu zemli posehnula klica.
Gda me ti pozabiš, se bu išlo v kmicu:
v črnu bu se melju obrnulo zrnje.
Iskalo bu joko zvezdu večernjicu,
a našlo bu samo puščavu i trnje.…
Iz naše arhive/ objavljeno 11.03.2020.
piše: Marica Žanetić Malenica
Osvanuo je lijep i sunčan dan, i to ne bilo koji. Dan je žena. Nastojim od sebe učiniti jednu od boljih verzija.
Nakapam se parfemom, okitim smiješkom i izlazim iz stana lakim korakom. Prijatelj me u to nedjeljno jutro pozvao na kavu.
Dok idem prema kafiću, razmišljam o tom našem danu. Zadnjih četvrt stoljeća kod nas se više baš i ne drži do ovog međunarodnog blagdana, ali nije to jedino. Ne drži se ni do poštenja, ni do…
Svakom se