događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst i foto: Marija Kukić
“Vani na selu, tik uz cestu rasla je mala tratinčica. Izgledala je kao srebro…” Ovako otprilike ovaj skromni cvijetak opisuje bajkopisac Hans Christian Andersen.
I ne zavidi ona gizdavom cvijeću u vrtu. Raduje se životu, veseli svakom mravu koji u njenoj blizini marljivo radi. Veseli se i svakom leptiriću koji odmara mekana, nježna krilašca u njenoj blizini.
Hrvatska katolička misija Berlin, objavila i obznanila je sljedeći poziv:
“Pozivamo SVE mlade HRVATE KATOLIKE u Berlinu u petak, 01.07.2016 u 19.15 sati, nakon svete mise, u dvoranu Hrvatske katoličke misije. Želimo s Vama podijeliti razmišljanja i raspravljati – kakav bi trebao izgledati rad sa i za mlade? Koje projekte/aktivnosti bi mogli pokrenuti? Što možemo i trebamo raditi u Berlinu, da očuvamo naš hrvatski identitet, našu baštinu i korijene, našu Hrvatsku katoličku misiju? Tema će biti i putovanje na Susret Hrvatske katolicke mladezi u VUKOVAR na proljece 2017. Radujemo se vašem dolasku i vašim razmišljanjima!” HKM Berlin…
piše: Slavica Jurčić
„Ljubav boli!“ To su Sandri govorili cijeli život.
Ona to zna i šuti. Ne pušta glas, živi dalje i prisjeća se svojih mladenačkih ludosti.
Sandra je bila iz bogate obitelji. Jedinica, mezimica svojih roditelja. Kada je ušla u pubertet, njena luda glava nije upila ni jedan slog, ni jednu riječ koje joj je majka upućivala.…
tekst i foto: Ivanka Cvitan
Rad nosi posebnu oznaku čovjeka i čovještva, oznaku osobe koja djeluje u zajedništvu drugih osoba; ta oznaka određuje kvalitetu njegove nutrine i u određenom smislu tvori samu njegovu narav. Wojtyla je ovom definicijom preokrenuo naglavce Engelsov nauk o čovjeku kao proizvodu vanjske sredine i vlastitog rada.…
Piše: Viktorija Banić
Često se dogodi da sretnem neku osobu i nakon toga danima razmišljam o njoj. Pa i pišem. Uglavnom su to stariji ljudi, sami, pogubljeni u tranziciji i raspadu svega što je sačinjavalo njihov mini-svijet. Zastali negdje, u izgledu i pričama, u sretnijim vremenima. Nekad su to tek osobenjaci, amateri-umjetnici, ponajviše života, točnije preživljavanja. Rijetki su, ili barem rjeđi među njima, mladi ljudi.…
tekst: Marija Kukić
„Čuj, Franjo“, rekla je jednog toplog ljetnog dana Julka svome mužu. „Mi moramo prodati naše koke. Ili moramo od njih skuhati fiiinuuu domaću juhicu?“
Slušao Franjo svoju Julku i nije mu bilo jasno o čemu to žena priča. A Julka nastavi:
„Ne nesu jaja, ne kvocaju, ma, nikakva korist od njih. Samo troše hranu, moram se brinuti da uvijek imaju vode za piće, da ne odu u tuđu avliju, da ih kobac ne odnese… Svaki puta kada dođem pokupiti jaja, nađem uvijek prazno gnijezdo. Nemam pojma zašto su prestale nesti, a sve do nedavno bile su prave koke nesilice.“…
Iz naše arhive/13.12. 2011
od Časopis Jezik,
Kako valja reći i napisati koliko je sati? Načelno, tako da nam svima bude jasno što je napisano i da znamo koliko je sati.
Razgovorno možemo reći …pet i pet popodne. Razgovorno se kaže i frtalj pet i tri frtalja pet i kvarat pet i pola pet i pet minuta …a da se pri tom misli na popodnevno vrijeme.
U književnom jeziku valja pripaziti jer je zadaća književnoga jezika omogućiti priopćajnu jasnoću.
Nije pet popodne, nego 17 sati. Tako Amerikanci računaju…
