Miljenka Koštro
U ovoj zamršenoj igri života i smrti
I venjenja u obvezama do na vrh glave
Preobrazila bih lahor kojeg ego vrti
Neka me brige zaobiđu, ili zaborave…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Dražen Radman
U svim vremenima… ne zaboraviti na dijete. Na dijete u sebi. A, istovremeno, ne biti djetinjast pa živjeti dalje kao da se ništa veliko i ozbiljno ne događa.
Jedan je rekao: “Ako ne budete kao mala djeca…”
Znači, odrastao čovjek može biti ‘kao malo dijete’… Među ostalim, može se pouzdati u svoga Oca. Sasvim dovoljno da ne ostane djetinjast.…
Refluks je latinska riječ koja znači obrnuti tijek nekoga sadržaja, u ovom slučaju želučanoga.
piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med
Hrana koju žvakanjem ustitnimo miješa se u ustima sa slinom. Potom zalogaj gutamo i on putuje jednjakom do želuca. Jednjak je dio probavne cijevi koja je od usta do izlaza iz debeloga crijeva dugačka šest metara. Jednjak je elastična cijev, dugačka oko 25 cm, promjera oko dva cm. Stijenka jednjaka (na poprečnom presjeku) je izvana građena od…
3. Međunarodni pjesnički festival SPLIT NA DLANU održava se 23. i 24. srpnja 2021. a Hrvatski glas Berlin je medijski pokrovitelj događaja
“S poštovanjem vas pozivamo da pošaljete pjesmu na ovaj javni Poziv za zajedničku zbirku SPLIT NA DLANU.
Vjerujemo kako će se problem pandemije smiriti i da ćemo Festival održati kako smo planirali te pri slanju pjesme OBAVEZNO navedite – želite li DOĆI i biti sudionik 3. Međunarodnog pjesničkog festivala SPLIT NA DLANU.
Na Festivalu ćemo dodijeliti Povelju za najbolju pjesmu”, piše u javnom pozivu pjesnicima kojeg ispred organizatora, KULTura sNOVA, udruge za promicanje kulture iz Zagreba, potpisuje Zdravko Odorčić.…
prilog: Filip Ćorlukić i Uredništvo HGB
Skoro dvije pune godine, od 2017. do 2019., objavljivali smo na stranicama Hrvatskog glasa Berlin, sadržaj knjige naslova “Moja sjećanja na minulo stoljeće“, autora Filipa Ćorlukića.
Filip je ujedno, naš najstariji suradnik, u 94. je godini života i, nakon više moždanih udara, živi u Domu za stare u Puli. Filip je dugo, uporno i kvalitetno radio, stvarao, objavljivao, putovao… pa i u poznom dobu ne …
(Iz knjige „Divani iz Sonte“)
autorica: Ruža Silađev
Veliki je atar oko našega sela. Zemlja treće i četvrte klase. Al′ raniteljka! Svaki siroma ata da kakogod pribavi komatić zemlje.
Vako je bilo: “Kad pukne proliće, Šokac zabode nos u zemlju, a ture nadigne na sunce“. Tako do Sisveta! Nismo se žalili. Znalo se da kad ima posla biće sve dobro. A, kad urodi žito, radovalo se, jel će bit kruva. Najviše se radilo na zemlje na ris. Na ris se kopalo, na ris se kosilo, na ris se zimi u trsku išlo. Bilo je puno bezemljaša i oni koji su imali jako malo zemlje. A čeljadi puno. Prija se dobijalo po lancu od sedam do dvanajst meteri žita. Ako je kosac višt, a rukovetajla vridna, dnevno su mogli poradit lanac. Od toga bi ris bijo od sedamdeset, do devedest kila.…