tekst: Kitana Žižić
Uz divnog tolerantnog oca nisam trebala glumiti interes za stvari koje me nisu zanimale. Otočkom krvlju začeta, morem krštena, slanim srdelama i inćunima odana svakom porom, pa ipak kao da sam bila izrod roda rođenog. Crna ovca.
Sestre, brat, moja djeca, njihova djeca, svi su prije ili kasnije upravljali gajetom, u novije vrijeme gliserom, pomagali bacati parangal, panulavali, lovili na kančenicu, dizali se na poziv tate ili dideta u cik zore. Prije odlaska na spavanje utvrdilo bi se tko je na redu prema terminskom planu. U rani jutarnji sat zvižduk bi probio san dežurnom te bi bunovan ustajao, ali i sretan što će s voljenim majstorom podijeliti ribolovnu radost. Otac je poznavao sve dobre pošte, uronjen u tu ljubav od najranijih dana na rodnom Braču, kasnije oko Hvara i posebno oko Paklinskog arhipelaga. Svi su ga pratili osim mene, prvorođenice.…
– Hoćeš se igrat skrivača sa mnom, tata?
Svaki put kad ispratim generaciju, jedan dio moga srca ode s njima i prati ih zauvijek. Nema novca koji to može platiti.
Moj kolega Janko
Parića san ča bi u valižu stalo:
Hrvatska matica iseljenika institucija je koja 2021. godine obilježava 70 godina u službi hrvatskog iseljeništva, hrvatskih manjina i Hrvata u Bosni i Hercegovini. Sukladno dosadašnjoj tradiciji Hrvatska matica iseljenika nastavlja ostvarivanje svoje misije poticanja, povezivanja i suradnje s Hrvatima i njihovim potomcima koji djeluju u hrvatskim zajednicama diljem svijeta.
Iserlohn/ Pandemija polako odlazi kao da je nije ni bilo. Ponovo oživljava umjetničko djelovanje.
Tuče bura,
Jedno sjećanje izaziva novo sjećanje.
Jednom je netko mudar rekao da je za pisca najteži trenutak na svijetu onaj kada s milijun ideja u glavi nepomično stoji s perom u ruci, pognut nad mramorno bijelim i turobno praznim papirom i pokušava otpočeti svoje putovanje. Taj majeutički moment uoči velikog praska kreativnosti koji uslijedi je uistinu bolan na emotivnoj, poetskoj i ljudskoj razini. Nešto kao element sramotnog razgolićenja svojih nimfi pred hordama štilaca raznih namjera pred kojima tako lako otvaraš dveri duše i pozivaš ih na konak u najdubljim odajama sebe.