piše: Ruža Zubac-Ištuk
Prije svitanja, dok je još cijelo selo spavalo, Mali Grijeh izišao je iz špilje i krenuo u šetnju. Priroda oko njega bila je dobra, nježna mati, a njezino krilo puno umiljate dobrote. Ranoranilac to nije zamijetio jer je njegovo srce bilo hladno poput špilje u kojoj je živio.…
Danas mi se piva ona pisma stara
Aras je sjedio na kamenu, oslonjen na bitvu. Njegovo je mršavo tijelo u mraku nalikovao odbačenom smotuljku zgužvane odjeće. Obujmio je koljena rukama, klonuo umoran od nekoliko neprospavanih noći, nesposoban ustati i poći kući.…
Pitaš: kako sam,
Jednom davno, prošlo je tome možda i trideset godina,
Kako je dobra naša majčica Zemlja.
E, ovo ti moram napisati. Ujutro nije bilo mačka i onda oko podne evo nešto se vuče doma.
Gle, otvorena su vrata nova.