događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Berlin/ Hrvatska katolička misija Berlin je organizirala šest misnih slavlja na hrvatskom jeziku na Badnjak i pet na Božić, u tri crkve, St. Josef, St. Sebastian i St. Bonifatius, o čemu smo već pisali.
No, ni toliko svetih misa nije dovoljno za zadovoljiti potrebe i želje vjernika jer epidemiološke mjere ograničavaju broj osoba u crkvama pa na misama ne može biti onoliko puno vjernika kako smo navikli, kako je to bilo prethodnih godina i kako bismo svi željeli da bude ponovo.…
priredila: Sonja Breljak
Berlin/ Skoro svugdje u Europi, pa i šire, pa tako i u Njemačkoj i Berlinu, na snazi su epidemiološke mjere u borbi protiv virusa Covid 19. Ova situacija odražava se i na vjerski život kao i na opće društvene prilike u dane pred Božić. U prvom valu ograničenja u ožujku, mjerama su bila zaustavljena i održavanja misa s vjernicima.
U ovom drugom valu pooštrenih ograničenja, na misnim slavljima mogu biti i vjernici ali u ograničenom broju, srazmjernom veličini crkve te uz prethodne …
Gordan Bakota, veleposlanik RH u Njemačkoj: “Ostajte zdravi – moja je najveća želja Vama i Vašim obiteljima! Želim Vam čestit Božić i sretnu novu 2021. godinu.”
Poštovane hrvatske građanke i građani, dragi članovi hrvatske zajednice u Njemačkoj,
u godini koju ispraćamo svjedoci smo do sada nezabilježenih događaja koji su potresli cijeli svijet. Nema gotovo niti jednog pojedinca koji nije osjetio posljedice do sada nezamislive pandemije koronavirusa.
I Vi ste, dakako, osjetili izazove u kojima su se ove godine našli svijet, Europa, Njemačka i naša domovina Hrvatska. Zdravstvene, gospodarske i socijalne posljedice širenja koronavirusa, kao i otežana mogućnost putovanja u Hrvatsku i ostvarivanje kontakata s najbližima, pogodile su i…
Iserlohn/ Naši dragi umjetnici iz Iserlohna, inače podrijtelom iz Iloka, Ankica i Ante Karačić u ovo doba imaju pun poštanski sandučić.
Naime, njima, organizatorima međunarodnog likovno-litterarnog natječaja za hrvatsku djecu širom svijeta, često se i inače javljaju škole, učitelji i djeca s novostima, pozdravima, crtežima, pričama ili čestitkama kao u ovo predbožićno vrijeme.
piše: Kitana Žižić
Kasnih sedamdesetih godina naša turistička grupa čekala je polazak u zračnoj luci u Madridu. Let je bio otkazan zbog štrajka. Čekaonice su bile uzavrele od sparine, znoja, umora i neizvjesnosti o namjerama štrajkaša.
Po završetku putovanja dobro sam se potrudila da mi ne zaostane strana valuta neiskorištena u novčaniku. Sitniš je dostajao za osvježavajuće piće, ali čekanje se oduljilo u neočekivano dugotrajno mučenje bez naziranja kraja.
Ajme što sam žedna!“ rekla sam Vanji.
I ona se financijski poprilično iscrpila.
„Evo, plaćam ti još jedno!“
Odjednom sam bila posramljena svojim ponašanjem. Kako sam se tako nepromišljeno dovela u glupu situaciju. Dobro je govorio Bosin djed iz Niša, mislila sam. Na putu uvijek sa sobom trebaš imati novac, hranu i piće. Za svaki slučaj!
Sparina nije popuštala, znojila sam se, grlo mi se osušilo, bila sam na rubu dehidracije. Neki su se stolovi ispraznili od sretnika, koji su mogli nastaviti let te sam pila ostatke iz ostavljenih čaša. Nagnula čašu i besramno usula u sebe.
Kako sam samo mogla? Bih li danas tako postupala u jeku „corona party“?
Naravno da ne! Ne treba mi Covid 19 da shvatim kako to nije ni pristojno ni higijenski. Ali kad nas zaskoče nepredviđene okolnosti, tek onda saznajemo za što smo sve sposobni.
Po ukrcaju u avion za Zagreb, odahnuli smo. I sve ružno u trenu zaboravili, kao kad žena rodi. Čudo života je takvom divotom ispuni da svu patnju i bol trenutačno zaboravi. Kao da je nikad nije ni bilo, kad prigrli na grudi svoje čedo.
Nebo iznad Italije „počastilo nas je“ zračnim džepovima. Ponirali smo tako naglo i duboko da sam u želucu osjećala mučninu sličnoj onoj s jedne nepromišljene vožnje golemim vrtuljkom. Kako sam se samo ispovraćala dok sam još visoko u zraku bila.
A koliko sam se uplašila u avionu dok smo prelijetali Italiju?
Sigurno mnogo. Ali moram vas iznenaditi svojom začudnom sposobnošću ne podlijeganju panici. Pa nisam sama u avionu! Dijelim sudbinu s ostalim putnicima i u tom zajedništvu nalazim utjehu.
Moglo bi se reći: „Kud svi Turci tu i mali Mujo.“
Možda me sjećanje vara? Moguće je da uljepšavam tijek zbivanja i ignoriram razinu stresa u zrakoplovu prilikom tog leta. Možda kao glazbena diva Gabi „pamtim samo lijepe stvari“ a ružne istovarim da mi ne kvare uspomene na doživljaje s putovanja, koja toliko volim.
Ali onda se dvadesetak godina kasnije dogodio sličan scenarij. Okolnosti su bile bitno drukčije ali ništa manje strašne. Tada sam osvijestila da u prijetećim i naizgled bezizlaznim situacijama, u sebi pronalazim čudne načine umirenja.
Konac je prosinca tisuću devet stotina i devedesetosme godine. Sestra i brat imaju zakazanu hitnu operaciju između Božića i Nove godine. Na dan poslije dana Svetog Stjepana.
Na pregled na koji je bila pozvana čitava uža obitelj, sestri i bratu je dijagnosticiran identičan problem sa štitnom žlijezdom. Strah je prvo paralizirao moju sestru, ali već trenutak poslije se trgla odlučna da što prije ugovori operaciju kod najboljeg doktora. Bio je prebukiran tjednima unaprijed, ali njene diplomatske vještine su ga razoružale. Tako je odlučio ne spojiti praznike i izvršiti operacije prije Nove godine.
Brat se želio pozdraviti sa svojom suprugom i sinom te je otišao na Hvar. Zbog silnog nevremena bio je upitan njegov povratak. Moja sestra poznata po nepriznavanju prepreka, tražila je da zovem prijateljicu, koja je radila u Jadroliniji. Uvjerena da ona može natjerati kapetana da pristane u Hvaru bez obzira na nemoguće uvjete.
To naravno, nije bilo izvedivo, ali problem je ipak riješen. Umjesto iz Hvara ukrcao se na suprotnoj obali otoka u Sućurju. Budući je kasnio, obaviještena je ovlaštena osoba aerodroma da nas malo pričekaju, jer je sutra trebao biti prijem u bolnicu.
Vjetar je i dalje puhao strahovitom brzinom te očekivani let nije bio izvjestan. Čekala se odluka a kad smo konačno krenuli prema autobusu svega dva metra udaljenom od aerodromskog izlaza, iznenadni zapuh skoro nas je otpuhao.
Nakon deset minuta leta naglo i silovito smo se survali u ponor. Bilo je vremena samo za posljednju misao. Sestrina prijateljica koja je svakako htjela biti u pratnji uz mene, koja se podrazumijevala, kasnije je pričala. „Kad sam pomislila da je ono kraj, u mislima sam se zatekla na pijesku omiljene hvarske plaže s mojim suprugom. Tamo gdje smo proveli najljepše dane.“
A ja sam samo rezignirano konstatirala: – Jadan moj tata. Izgubit će odjednom troje djece -.
Ostat će samo najmlađa.
Procijenivši valjda da bi njegov gubitak bio najveći. Zaboravivši na svog muža i djecu. I sebe, naravno.
Dvadeset i dvije godine poslije s radošću svjedočim da mi to ipak nije bila posljednja misao.…
Pomozimo Zvjezdarnici Višnjan educirati nove generacije znanstvenika. Kampanja i poziv pod motom “Nebo je granica” traje do kraja godine.
piše: Zoran Petrović, dr.med.
U obitelji smo često znali raspravljati o raznim temama iz svijeta znanosti, našim znanstvenicima naročito jer i sami imamo direktnu vezu s jednim od poznatijih.
S obzirom da je u tijeku kampanja prikupljanja novčanih sredstava za pomoć Znanstveno edukacijskom centru Višnjan, osjećam potrebu približiti vam ovu temu i svoja iskustva kako bi lakše donijeli odluku o investiciji u djecu, kako sam organizator Korado Korlević kaže: “Jedinu investiciju koja se uvijek isplati!”…
Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj obilježava 28 godina od utemeljenja
Prije 28 godina, 19. prosinca 1992. godine, u zagrebačkom Europskom domu utemeljena je Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj (Deutsche Gemeinschaft – Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien), danas središnja organizacija pripadnika njemačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.
Vrlo brzo nakon svoga osnivanja Zajednica je pokrenula Međunarodni znanstveni skup “Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu” koji se u kontinuitetu održava…
Dodijeljene godišnje nagrade Hrvatskog novinarskog društva
Izvor: HND
Na 110. rođendan Hrvatskog novinarskog društva dodijeljene su novinarske nagrade za najbolje radove objavljene u 2019. godini. Nagrade su dodijeljene u devet kategorija, a nagrađeno je osam novinarki i novinara.
Odlukom članova Hrvatskog novinarskog društva, novinarka godine za 2019. godine je novinarka net.hr Đurđica Klancir, koja je dobila 194 glasa. Nominirani su bili i Andrej Dimitrijević iz Telegrama koji je dobio 162 glasa i Ivan Pandžić novinar 24 sata sa 133 glasa. Glasalo je 506 novinara, a 27 glasačkih listića su bili nevažeći.…
Podupire se financijski 71 projekt iseljeničkih udruženja i društava
Zagreb/ Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske donio je, temeljem provedenog javnog natječaja, Odluku o dodjeli financijskih sredstava sedamdeset i jednom (71) programu/projektu organizacija hrvatskog iseljeništva u prekomorskim i europskim državama za 2020. godinu u ukupnom iznosu od 3.196.500,00 kn.
“Program potpore hrvatskim zajednicama u iseljeništvu provodi se s ciljem očuvanja i poticanja kulturne, znanstvene, gospodarske, sportske i druge suradnje između Republike Hrvatske i Hrvata izvan Republike Hrvatske. Program predstavlja značajan iskorak prema hrvatskome iseljeništvu jer je osmišljen upravo za podupiranje specifičnih potreba i konkretnih aktivnosti hrvatskih iseljeničkih zajednica u svim područjima bitnim za očuvanje i njegovanje hrvatskog identiteta.”, stoji u obrazloženju Odluke.…
Wiesbaden/ Hrvatska kulturna zajednica / Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu organizira u subotu 19.12.2020. u 19 sati. “Susret na kraju godine” koji će biti izveden kao video-konferencija tj. na ZOOM-u s adresom https://t1p.de/vziz.