Kako da mi snenoj kažeš zbogom
kad se poput samonikle puzavice
željne dodira
pletem tvojim mislima
osluškujem prepoznatljivu melodiju
izvan vremena i prostora…
Tražit ćeš oprost, što osvjetljavaš noći;
Tražit ćeš oprost, što gradiš most od duge;
Tražit ćeš oprost, zbog svojih silnih moći;
Tražit ćeš oprost, što usrećuješ druge.
Tebi, čiji sam uzdah bila, poklanjam stihove
Na zalasku sunca obavijenim tišinom,
nebom se prostrla meka ponjava noći.
Kad galebovi krikom najave odlazak dana,
poželjet ću udahnuti mirise frezija
a ne krizantema.…
“…I što možete reći na kraju, koja je vaša poruka?“ – pita novinar dokumentarne emisije, čovjeka židovskog porijekla, koji je prošao golgote Auschwitza.
Čovjek mu na to, mirno, s tugom u očima i posvemašnjom nelagodom kaže: