piše: Ljerka Pukec
Komadić zemlje obasjan jutarnjim suncem, vinograd, polje i šuma zagrljeni. Pored njih grm bazgovine. To je Špica. Nekome običan komadić zemlje, nekome najljepše mjesto na svijetu.
Tog jutra u ožujku, tek što su pijevci pozvali vile na spavanje, traktorom na Špicu došli su mlađi i stariji muškarac. Krenuli su prema šumi, mlađi je nosio pilu u rukama. U šumi među drvećem nastala je pomutnja, čak su i ptice na granama na trenutak utihnule.…