Marina Anđelković Mimi
Heda, koju boju kose ima Albertina?
Jutu
A kakvu boju kose ima Mimi?
Ima majo boje muke
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Sve konačne stvari otkrivaju beskonačnost
Božica Jelušić
Odoh do jezera Drnić na Novom Virju, svojega omiljenog odredišta, gdje me svaka sezona nađe ushićenu i zaljubljenu u vodu, boje, mekoću, titraje i mirise. Lamartine je prošao ovuda, kako rekoh, u svom astralnom tijelu, prozirnom rukom pišući stihove po zraku.
Mnogo je napuštenih kuća, koševa za kukuruz, alatki koje hrđaju u zaleđu civilizacije, u tihoj letargiji i predanosti atmosferilijama. Repar, sječkara, runjač…uskoro će se i imena izgubiti, nastat će “bijele mrlje” u jeziku, potpuni zaborav. Kuća čija su okna modra…
Susrela sam sebe, mlađu, sretniju, vedriju, govorila sam arapski koji ne poznajem
Božica Jelušić
Budući da u kući od boljih stvari imam ponajviše lijepih jastučića (medicinski, bidermajeri, pernati, spužvasti, lio) i odličnih deka i pokrivača, shvatih da je u pitanju tužna manija: njih ponajmanje koristim. Stalno to preslagujem za “bolja i mirnija vremena”, kad ću se moći ispružiti, ušuškati, podvući pod “molitveni šator”, ili jednostavno odmoriti, utopliti, zaspati, bez obzira na dio dana. Znam da spavanje regenerira mozak, usporava trošenje, nagrađuje…
Toga subotnjeg poslijepodneva umislio sam si da čujem violinu
Slavko Žebić
Tako nam je malo potrebito za sreću, a najčešće zaključimo kako nam je baš to malo nedostajalo.
Sentenca je to našeg nobelovca Ive Andrića, činjenica koja nas redovito prenerazi, ali opetovano se moramo složiti kako je bio u pravu. I svojevremeno i dan-danas.
Međutim, jedna obična šetnja perivojem kralja Petra Krešimira čovjeka može učiniti sretnim. Da posve sretnim. Osječki akademski…