08 POEZIJA

OPROŠTAJ

Posted on

Joso Špionjak
20100701_1Ubrzano kuca stari sat.
Da li na daleki put poći kani?
Ili, pak, broji teške dane,
koji su gusto posijani?

Lagano dogorijeva svijeća,
Al’ još uvijek joj plamen jak,
Ah, živote naš, velika si sreća,
U kojoj drijema prolaznosti znak.…

više

I KAD PRESTANU

Posted on

piše: Božica Jelušić

hqdefaultDragi Bože, nevjerojatnih li vremenskih amplituda! Išla motorinom k prijateljima u Budrovac, prema takvoj neizmjernoj modrini, da se sjetih VUČIČEVIĆA: “Više plava neba poželjela ne bi”.

Okolo zreli, teški, mirisni vinogradi, kukuruzi, oceanski zaljuljana trava, jabuke, šarene tikvice, šljive.

Iz Barnagora odoše djeca na Malu olimpijadu, ostale samo njihove razigrane energije. K tome, jedna divna božikovina i hortenzija, …

više

LJUDSKE ISTINE NA STEĆCIMA

Posted on
Ponekad se pitam ČEMU PISATI, kad su najbitnije ljudske istine ovdje rečene ...veli naša suradnica i vrsna spisateljica, Božica Jelušić, i prenosi niz natpisa na stečcima, koji odolijevaju zubu vremena.
525790_3624742649790_1500404936_n1066 godine
Ti, koji procitas moj kam, mozda si hodio do zvijezda. I vratio se,jer tami neima nista, do ponovo ti sam. Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio, tcuti ono sto nije tcuo,okusti ono sto nije otkusio, bit tami gdji nije bio,al` uvijek i svagdi samo sebe moze najti, ili ne najti.
…

više

MOĆ PRIRODE

Posted on

Iz bilježnice koja odlazi u arhivu, ispunjena

piše: Božica Jelušić
1005453_10151560941848302_1627834257_nVolim pokrajinski, fiziokratski život, na površini često učmao i utrnuo, no negdje u dubini pun vitalizma, žurbe, fizičke napregnutosti, da se poslovi posvršavaju i preduhitre nedaće sezona, poput dugotrajnih kiša, iscrpljujućih vrućina, tuče, ranih mrazeva i snježnih vijavica, koji te drže podalje od polja i dnevnih poslova.

Na selu se rijetko ide u prirodu radi nje same, da bi čovjek uživao u pogledu na raslinje i skladne plastičke forme, ili istraživao…

više

NE POZABI BOSNE

Posted on

piše: Božica Jelušić
Čitam vlastiti tekst o Bosni i mislim kako je pamćenje kratko …

Na početku rata bili smo na mirovnom seminaru u KOPRU, nas dvadesetak iz raznih krajeva. Susreli smo se s bosanskim izbjeglicama, zapisivali, plakali, kleli se na nezaborav i angažirano pisanje, rastajali se u vrlo emotivnoj i nabijenoj atmosferi.

Dijelili su nam neke bedževe , na kojima je pisalo NE POZABI BOSNE.…

više