Ivica Smolec
Bili smo rupica i gumb,
zakopčavali se dnevno.
Najčešće dugo i nježno,
ponekad – strasno i gnjevno.
Kopčat’ se po ovoj vrućini?!
Snebivali su se ljudi.
Nismo se obazirali na njih
jer ljude svašta čudi.…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Ponekad nedostaje netko od naših suradnika, ne javlja se par dana, neko vrijeme, pa se, a Bože moj, kao u pravoj obitelji, zabrinemo mi u redakciji za njega, za nju. Pitamo, gdje je, šta, jel sve u redu, je li nam dobro i tako to. Onako od srca. Srećom, to budu često tek tehnički problemi u pitanju, kvar na računalu, prekid interneta, zauzetost i slično.
Tad nas kao u ovom slučaju, na naš upit, sustigne predivan sonetni odgovor.
Hvala Roko! Živ nam i zdrav bio! /Urednica/
Roko Dobra
Javi se, moj poeta!
Sonja mi srcem piše;
ne samo zbog soneta,
neg’ i mene još više.
Javi se, moj poeta!
Sonja mi dušom javlja;
to ptica sa svog leta:
bez tebe nema slavlja.…
(Posvećeno onima koji se vole a ne mogu živjeti zajedno jer su različitih rasa, nacionalnosti, vjera ili društvenih statusa.)
Ivica Smolec
dva zelena pupa u proljetnom jutru
jedan na brezi drugi na hrastu
uče se živjeti šire se suncu
dva pupoljka nježna u susjedstvu rastu
dva zelena lista gledaju se s čežnjom
između njih ponor svemir među njima
svi listovi šušte samo oni šute
a prolazi ljeto a bliži se zima…
Naš novi suradnik je Ivica Smolec, pjesnik i pisac kratkih priča iz Velike Gorice.
Kako naslov i kaže, već prva slova našeg sugovornika, zamirisaše na dugu suradnju. Pa kako? Otkud to znaš već unaprijed? -pitat ćete se. Pa eto, muka (na)mirisati kad (se) ima šta.
Kao bogata i gusta krošnja jorgovana poetski su plodovi našeg budućeg suradnika. Nevažno …bijeli, modri, gusti, rjeđi …važan je miris koji ostavlja trag. A traga tu ima, još i kako!…