Adolf Polegubić, 14. travnja 2011.
Hrvatska to je riječ
i misao
i pjesma
i zemlja
i jezik
i ponos
i srce…
08 POEZIJA
UZAVRELA KRV
piše: Marijana Dokoza
Ne bih se usudila izdizati sebe među ljudima
Bila bih krivično gonjena od svoje savjesti
Predbacile bi moje misli
Svu tu moju egoističnost
Ali, usuđujem se moliti svoju nutrinu,
Izdvojiti je od ostale moje nutrine
Neka odrekne se onog dijela tebe
Koji pluta mojom uzavrelom krvlju…
ALL OUR LIVES
Dajana Sabo
Još jedna nestvarna noćna mora, a ponekad smo poželjeli osjetiti
onaj dašak vjetra pod nogama, misleći da ćemo se
brže kretati po ovoj krivulji različitih obaveza,
neke nas previše zaokupljaju i ne možemo se pomaknuti
s puta koji nam je sudbina ucrtala,
naše ruke su premalene i naše noge su preslabe da
izdrže ovaj silni pritisak sadašnjice, tek toliko da ljudi
shvate zbog čega se toliko bojimo letjeti…
JEDNOM …IRGENDWANN
Adolf Polegubić /njemački prijevod: Kristina Kovačević
kad jednom ni pogleda više
iz šupljine očiju
ni koraka
iz ostataka kostiju
ni straha iz
dubine srca
ne bude…