tekst: Jadranka Ivanović-Bolog
Ustao se iz svog tijela, ono je bilo već dosadno, ostarjelo i neosjetljivo je postalo. Zapalio je joint ovako bestjelesan, udahnuo duboko kao da i sad ima pluća i shvatio, disati i ne treba, treba se samo sjećati i emocije su tu i bez kakvih droga. Ipak disao je iz navike, i dalje.
Pomislio je:
– Još sam zapravo živ i mogu se ispričati za sve što sam učinio, bilo je sve bez razmišljanja, brzopleto, iz osvete. Da, iz osvete i to je ono najgore. Svakako će potražiti sve svoje preživjele žrtve, možda mu i oproste, vrijedi pokušati. Nema smisla ovako snatriti po mjesečini, mislio je. …
