BIJELO

Iz naše arhive/ Objavljeno  10.04. 2017

Ivica Smolec
Kada umre pjesnik, nitko ne primijeti,
kiše dalje liju ili sunce cvate.
Kada umre pjesnik, samo jedna duša,
umorna od bójā, u bijelo ide za te.

Trave dalje rastu, ševa u njim’ pjeva,
ljubiš svoju dragu uz jaglac žut k’o prije.
Kada umre pjesnik, bilo gdje u svijetu,
u tvom životu ništa promijenilo se nije.…

više

MONOLOG

Vanja Škrobica
skupjan vrime prosijano kroz sito i rešeto
nevažno u stranicama vječnosti

brime samoće nosin i maštil pun tuge
dok jure švere na reloju
i prekidaju povremenu tišinu

ishlapila forca
iscurila ka voda kroz gurlu…

više

MUDROST

Sven Adam Ewin
Dok nisam znao tko sam, što sam,
Od zemlje sebe zajmio sam;
U sebi ja sam otad skrivo
I krv. I kosti. Meso živo.

Kad mi dođoše zadnji sati,
Zemlja mi reče: “Sebe vrati!”
I vratio sam zemlji njeno,
Što je u meni zatočeno.…

više

RECITE MI

Ivan Dobra Žirjanin
Dragi moji prijatelji,
je li blide uspomene?
Recite mi, Stipe, Ante,
sićate l’ se jošće mene?

Recite mi, društvo moje
u starome našen kraju,
je li isto kajno prije?>
Zidi kuće je l’ još traju?…

više

TRI BOJE DJETINJSTVA

Roko Dobra (28. 11. 1930.- 23. 05. 2017)

Treba dozvati plava jutra djetinjstva,
treba dozvati plave čežnje sanjara,
treba dozvati plave igre bezbrižnosti.
Jer bio je jedan dječak,
jedan nedužni dječak,
rođen za voljenje.

više

HOD

Mirko Popović   

Odmoriti se
pokušavam. Veo smiraja
u meni titra
jer ti još putuješ
ukrašen travkama
igrom povjetarca – romoriš
ili šutiš iskustvo hoda

Ne mogu se odmoriti…

više