Iz naše arhive/ objavljeno 28.03.2012.
08 POEZIJA
RATNIK
VLAK
RANO USTAJEM
DANI BEZ STIHA
NE DONOSI OVRHE U KREVET
I BOLI SVJETLO, BOLI TAMA
Sonja Smolec
Duša moja prepuna samoće,
nabubrena tugom izljeva sivinu,
i čeka i sanja, svaki dan ponovo se rađa,
napuštena; kao dijete bez majčinog mlijeka
nastavlja suhoću disati.
I boli svjetlo, i boli tama,
vrijeme odjekuje tišinom.
Ruke pružene u nedohvat
ostaju prazne.