Vinko Pavić
U ovoj zemlji rastrganoj
Što posrće od nespokoja
Još titraju svijeće
Do kojih smrt doprijeti ne će,
Jer su svoje riječi
O svetosti pjesme
U ovoj zemlji tužnoj
Izgovarali u moje srce,
Vrelo od kamena,
Vrelo od gutljaja vina,
U kom zarana sagradih
Spomenike ustrašenoj smrti.…
moj Bog
preda mnom papir
Mi koji smo u znoju lica
Još imamo vremena
Ne mogu te zvati dragim;
u kraju mom
Ljubav jednostavno nestane
Ovo je jako čudna priča
Danas, pod satom razrednika,