Jadranka Ivanović-Bolog
Ne znam gdje da sahranim moju tugu
ispod moga srca ili ispod velikoga križa
ona bila je veća i jača od mene
pa zašto je umrla, zašto me napustila.
U njoj sam tražila topao mantil
za torzo mojih promrzlih misli
i on ih je grijao vrućom krvi
poput istine crvenog vina.…
08 POEZIJA
STIŽE GOLUBIĆ
ROJENJE MISLI
JANICA DRAGA, BI TE NEKAJ PITAL
Ivica Smolec
Ak bi, Jana, z menuj zamuž iti štela,
nigdar onda nebuš podišala morje.
Al buš bormeš sak čas z jagli bažul jela,
ne bum zdaj povedal ono kaj je gorje.
Zanavek pozabi rinčice i čvarke*,
nigdar nebuš, mila, videla Pariza.
Al dok buš po zimi zbirala suharke,
hpoznala buš našu lepu hustu zbliza.…
GDJE SAKRIO JE OSMIJEH SVOJ
VRISAK GLASOVA NASLIJEĐA
Pročitala sam za vas: “SIMURG”, Stanka Andrića u izdanju Durieuxa 2005.
piše: Zvjezdana Saje
Ovaj autobiografski zapis je odrastanje i gradacija književnika od dječačke naivnosti do zrele mudrosti.
Slavonija je u srcu dječaka i muškarca, isprepletena u mreži slika koje čine život. Pripovjedač je dodirnuo obje narativne pozicije; ekstradijegetsku u kojoj je izvan priče i homodijegetsku u kojoj aktivno sudjeluje, tj. glavni je junak priče, a ujedno je promatrač koji nam posreduje priču o drugim ljudima ili događajima koji su ga zaokupljali tijekom dječaštva i mladosti. Prepričavanjem on umnaža pripovjedače pa se u ovom tekstu mogu vidjeti i druga gledišta. Mnoštvo bahtinovskih glasova koji se slijevaju u jednu svijest. Paralelizam pripovijedanja postaje jedno.…
SIMBIOZA
Jadranka Ivanović-Bolog
Dugo sam sanjala u dubokom hladu divovskoga drveća.
Ono me nije primjećivalo, a ni ja njega.
Živjeli smo bez svijesti o postojanju onog drugog, bez svijesti o samima sebi.
Bili smo simbioza jakog i slabog, pametnog i manje pametnog, gorostasnog i krhkog stvorenja, nekog stvorenja između nas.
A onda je došlo vrijeme munja i gromova i taj cijeli svijet je nestao.…