Ivan Tumbas
Svaka tica svome mistu leti,
makar s tugom napušteni jadi,
svome rodnom kraju želim poći,
makar malčak, šnjime provesti noći.
Proujale godine, gazde se izminjale,
al osta izvor isti, ku što su kazli naši pređi,
na vrvu osta kula Stjepana,
crkve stare nema, a zidina kome smeta.…