Marijana Dokoza
Ne možete se spominjati ljubavi
Što rabimo je za opravdanje
Nemoći svoje!
A ako i postoji ljudsko biće,
Koji će smisao predati umnom poremećaju?
Strgnuti masku s lica
Bjesneći pred umorom
Promijeniti stvarnost…
08 POEZIJA
PRIJATELJU INI
Pavao Martinis
Kada bi našao puteve života
u sveopćim ciljevima (ne) istinskih ljepota
kada bi vraćao unaprijed uspomene ruža
skrivajući se u zumbulima krvavih sunca istinitih suza,
ti vratio bi opet jutru budnost saznanjem većim
negoli si sretan ili tužan
a manjim od sutona bačenog u more nadajuće zore…
U KOJEM SI DIJELU NEBA
Marijana Dokoza
Tek mi je jutro donijelo san
Noć mi je misli krala
Na milo lice u koje sam gledala
Kada bi me obuzela čežnja za daljinama
To lice mi je kazivalo da su daljine koje ištem, toliko blizu
Da ih mogu dodirnuti!
Kako?
Ako zatvorim oči i pomiješam se s nebom!…
TVOJE LICE
Marijana Dokoza
Kad je bila sreća imala je sličnost jednoj ljetnoj večeri
Nosila je krunu od sjajnih zvijezda
Odjeću skrojenu od mjesečevih želja
Kad je bila sreća,
još u san je udarala.
Utopljena u nježnosti tih udaraca
Nije me htjela vidjeti iako je pored mene prolazila
Niti me okrivila svojom pojavom…