Kristina Rogić U noći
Nečije tuđe oči
U noći…
Nečije tuđe tijelo>
Ja sam cvijet što raste u polju;
Crveni mak što ga vjetar miluje…
Ja sam divlja žena što udiše kiše…
Ivica Smolec Divan je dan!
Početak siječnja, plus šest.
Ono žuto čudo ceri se odozgo,
ono bezlisno maše mu odozdo.
Onog bijelog nema dolje,
nešto malo onog drugog bijelog
jezdi kroz plavo, tamo gore.
Dragica Šimić
Mirišu li još tvoji kolači
Kao molitva na usni djeteta
Što se na počinak sprema?
Da l´ bijelim damastom prekrivaju tvoje ruke
Mirisne od jabuka
Svečarski stol,
Bijelim kao duša sveca sa stare slike?
Što je to kad ni za čim ne čezneš,
na džinovsko stablo se osloniš
i čuješ kako ono tvojim srcem kuca?
Što je to kad stalno nešto čekaš
i osjećaš da će ono sigurno doći
al´ ne znaš što bi to moglo biti?
Što je to kad straha uopće nemaš
kao da si olovni vojnik iz vitrine…
U noći
još samo vjetar navrati
dočekao sam još
Divan je dan!
Kažu da stižu svojoj kući,
došla je badnja večer
Što je gušće s neba lapta mrki snig