Jadranka Ivanović-Bolog
Jednom kada umrem
rodit ću se opet kao vučica
i pobjeći od svega
preko snježnih Alpa.
Ni jedna šuma neće biti daleka,
jer me ti odnekud zoveš.
Prepoznat ćemo se
po pogledu duša s Istoka
k´o Sunce što prepoznaje
tragove krvavog nara……
Sretnem na Marsu
Oni se bude u osmijeh zore
danas je
Osamljenoj duši prijetnja je proljeće
Duboko iz crne utrobe zemlje