Stipo Lučić
Reci mi! Tišinom.
Znaš, razumjet ću.
Baš sve, bez riječi
i pogled skriveni, daleki.
Slušat ću muk silni
do neba zvonki šapat
što srce otvara, dodirne,
puni i nosi me. Negdje.…
08 POEZIJA
OBAVIJENA TAMOM
AMPUTACIJA USPOMENA
Ivica Smolec
Zavjesom prigušio mjeseca romansu
kojom je odzvanjalo polje u bjelini.
S ljubavlju i s “laku noć” pozdravio brezu
i ostavio ju da sniva u tišini.
Lijek je kao sudbina kliznuo niz grlo,
legao sam skupiti i hrabrost i snagu.
Ne znam što me čeka kad napustim javu,
al’ najviše bih volio sanjat’ svoju dragu.…
MOJE PJESME
Roko Dobra
Inače, moja je poezija, sve od njenih početaka, bila autoreferencijalna, a što će reći da je svaka moja pjesma temeljena na stvarnom doživljaju ili događaju. Kažem, nikad ništa, u sferi poezije, nisam napisao a da je to bilo isključivo produktom puke mašte ili čega nasumce, izmišljenog, odnosno umišljenog.
A da je to uistinu tako i da ovo nije tek prenemaganje mojih poznih godina, pritisnuto kojekakvim nevoljama i bolestima otkako znam za sebe, neka posvjedoči ova moja jedna rana pjesma pod naslovom:…
U IZMAGLICI
TRI MOJE SESTRE
DJECA NADAHNJUJU
piše: Ivana Opačak
Biti mama znači biti bogata bez novca, dionica i štedionica, dobiti i kad ne daješ, imati uvijek i ono čega nema. U svijetu u kojem se čini važnijim imati nego biti mama je uvijek na dobitku!
Nijedno čudo nigdje na planeti Bog nije ponovio; stoga ne čudi da su sva djeca (istih roditelja) različita. Jedno se rodi teškom mukom sred olujne noći; drugo pak skokne van sred sunčanoga dana kao usput do trgovine. I tako … odrastaju mimozice, damice, buntovnice, kavaliri, vitezovi, sanjari, razbojnici……
BAMBUSIMA NA BOSUTU
Ljerka Varga
Miruje obala, ponegdje trskom obrasla
I bambusima smeđim, lete pahulje suhe,
Vretenca krila odmaraju, a Bosut se ljeska,
Ptice gnijezdo grade trščacima u proljeće.
O rijeko, ti mirna u svojim lopočima i lokvanjima,
Prhne liska i riba se baci, a površina zatalasa,
Svi oblaci neba putuju tišinom ogledajući se
U vodi tvojoj, slika neba i jablanova bez glasa.…
IDEM
PRAVA VELIČINA
Dragi urednici, redovito posjećujem stranice HGB i … svaki je moj trenutak ondje predah od žurbe i stresa svakodnevice. Iznimno me raduju i obogaćuju pjesnička ostvarenja – toliko je divnih ljudi čija poetska riječ dotiče nutrinu, potiče na promišljanje … Hvala vam!
Često se pitam kako odabrati pjesmu koju bih vam poslala, koja bi možda nekoga dotaknula …dok život juri i požuruje me, a ujedno i koči, u promišljanju …
I onda …odjednom, kao iz svemira, u moj zagrljaj uskoči Ona! I sjeti me stihova koji su davno nastali, a kao da su poznavali baš ovaj trenutak …
Ona je Velika! Njezina skromnost me uči da ne moram biti veća no što jesam, da sam sretna tu gdje jesam, Svoja… HVALA ti Vanesa!!!
PRAVA VELIČINA
piše: Ivana Opačak
Svatko je od nas svoja veličina –
dovoljno velik
da zakloni sunce drugomu;
ipak mrvicu premalen
vidjeti sunčev zalazak
preko tuđeg ramena.