Julijana Marinkovik
Tako dodirni
monsunske bure
i bit ću tiha
i bit ću koristan krik
u bezvremenskim poplavama
na tvojim dlanovima
nazirem tvoje oči
pune čežnje,
nježno, nježno, najnježnije…
08 POEZIJA
VABIM TE MORE
MOJ PRADID MATE
Vinko Pavić …(Iz knjige Ričička škrinja uspomena)
Moj pradid Mate, kažu, bio visok i naočit čovik. Imao visoka i jaka konja. Dorata.
Bili na glasu i pradid i Dorat. Bili glasni.
Vrime je tih godina, krajem devetnaestoga stoljeća bilo mračno, tegobno i mistično. Ko uvik i svako vrime u našim krajevima. Svaki je đava oda po svitu, vara i plašio narod, gulio i otima. …
KAD DĪTȄ SE RODĨ
ZA ODRONIMA SRCA
NIJE UVIJEK LAKO
ZOV DOMOVINE
Anđelka Korčunalić …iz zbirke “Stih u boji mora”
Sanjam te lijepu.
Sa sunčane obale dozivaš me glasno
i pjevaš jezikom moje majke,
mirišeš na ružmarin, kadulju i vrijes.
Pitam se, kad te konačno vidim,
od pogleda na lice ti bez osmijeha
i od mnogih dojenja ovješene grudi,
hoće li u očima mojim ugasiti se krijes.…
ROĐENJE
Sven Adam Ewin ….Iz zbirke “Zmijski car”
Mojim čitateljima
Na rođendan mene… puknu uspomene
Pa prizivam sebi onaj davni čas!
Dok saldiram konto, odjednom me prene
U ušnoj mi školjci… moj vlastiti glas:
-Vraćajte me natrag! Ovdje mi je hladno!
Ja sam samo kazna za istočni grijeh!!!
Ali oko mene, posve iznenadno,
Na moj prvi plač… zaorio se smijeh!…
