Roko Dobra
Anki
zlato tvoga glasa prosule su ptice
azurom okitiv tamni dio mene
a kada se prenem svenut će latice
na nedužnu cvijetu, cvast će uspomene
kojih mlačno sunce dušu moju grije
u dolini gdje se izbe plača grade
ne vraća se ništa što je bilo prije
i noć je lopuža jer mi perle krade…