Sven Adam Ewin
Ko trkač koji zadnjeg stiže
(I to mi goli ponos vrijeđa),
Što dalje trčim sve sam bliže
I već sam sebi iza leđa.…
08 POEZIJA
NI AMEN
DIKO, BAKA JE OTIŠLA
piše: Stipo Lučić
Vreli ljetni dan još je lijeno vukao posljednje svjetlosne trake što su se probijale sa zapadnog horizonta slavonske ravnice. Noć se ravničarskom smirenošću spuštala na Pakrac, pozivajući na počinak umorna i zagrijana bića, iz vreline dana.
Od nekud su još dopirale zadnje note noćnih ptica pjevica, poneki sumorni huk sove ili opominjući zov usamljenog ćuka. Zamirali su u sumraku i zadnji ljudski glasovi koji su povremeno dopirali s ulice. Izmorenu djecu roditelji su već polegli u njihove postelje, a odrasli …
REQUIEM
SANOBORSKE CIKLAME
SEMANTIČKE ŠIFRE
MOZAIK JESENI
IZA ZASTORA NOĆNOG
Mirko Popović
Bude to kad je mjesec srebren i žedan
Pa svime što jesmo zaplovimo iza vjeđâ
I ne pitamo zaspe li kadšto lahor u travi
Dok vreli i obnaženi sagaramo
Dok s nama dišu planinski horizonti
Bude to kad je mjesečina vlažna u travama
Na proplanku, a jahači razdjevičeni zabubnjaju
U noći začaranoj, kad kosu zapleteš…
RUŽA BEZ IMENA
NAJMENIK
piše: Stipo Lučić
Sad po toj planinskoj livadi raste šuma. Vjerojatno mladi bijeli bor, jelika ili omorika, prava jela i jela zlatika, ali bijeli bor je najbrojnije crnogorično stablo na tim nadmorskim visinama, u tim krajevima.
Nekada je to bio, za današnje pojmove, ogroman planinski posjed moje obitelji. Kako je pričao pokojni dida, sastojao se od planinske livade površine “pedeset kosaca”, a isto toliko šume.
E sad, koliko je to površinski? Kod nas se računalo u dulumima, a…