događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Dubravka Borić
Kad spȁt mõlo Mãre griẽ,
rukuõn glãdi mãteri obrãze
i rûku non stĩšće.
Slȕšo kakȍ mãter prĩčo prĩče.
Dvî non prĩče isprīčãla.
Na puô trȅće
Mãre je zaspõla,
a mãter zaknjãla.
…………………………………………………….
spȁt – spavati
mõlo – mala
griẽ – ide
non –joj
puô – pola
zaknjȁt – „ubit oko“, zaspati samo tren…
Stipo Lučić
Na zrakama sunca, livadama plovimo ljetnim
U razgovoru ugodnom, okupani mirisom cvjetnim.
Vjetar joj mrsi kosu, darivamo se riječima dragim,
Milujemo mislima i penjemo proplankom blagim.
Sad tu, sad tamo, dječački razdragan biram najljepše cvijeće,
Na vrhu, nehotice kao, pružam joj kiticu. Od srca? Od sreće?
U glasu mu nečujnom čujem