Adolf Polegubić
Ne traži mene sad u ovom grobu,
jer nisam više od krvi i mesa.
Moj duh se snažno vinuo visoko,
uvis daleko do Božjih nebesa.
A ti što ovdje sada stojiš nijemo,
prebiruć mišlju što ti život piše,
podigni pogled i vidjet ćeš mene
u odsjaju sunca i kapima kiše.…
Sad kad je sve prošlo
Wenn der Mond sich zu dir neigt,
Neke stvari čovjek nikad ne zaboravi,
u kraju tvom dozrele su dunje
Od Harpija branim te pjesmom.
Kada pla
nigdje nikog, nikog nema
Gdje to hoću
Ne osjećam više ni vjetar ni glad,