Stipo Lučić
Išao bih u osame,
u sutone ljetnih noći,
na poljane ravnica prostranih,
pod nebo zvjezdano.
Na hrid visoku , vale brojio,
na molu ribarskom ribar bio,
u kolibi planinskoj kiši prkosio,
kroz nevremena ljetna prohodio.…
08 POEZIJA
PRAVA VELIČINA
Dragi urednici, redovito posjećujem stranice HGB i … svaki je moj trenutak ondje predah od žurbe i stresa svakodnevice. Iznimno me raduju i obogaćuju pjesnička ostvarenja – toliko je divnih ljudi čija poetska riječ dotiče nutrinu, potiče na promišljanje … Hvala vam!
Često se pitam kako odabrati pjesmu koju bih vam poslala, koja bi možda nekoga dotaknula …dok život juri i požuruje me, a ujedno i koči, u promišljanju …
I onda …odjednom, kao iz svemira, u moj zagrljaj uskoči Ona! I sjeti me stihova koji su davno nastali, a kao da su poznavali baš ovaj trenutak …
Ona je Velika! Njezina skromnost me uči da ne moram biti veća no što jesam, da sam sretna tu gdje jesam, Svoja… HVALA ti Vanesa!!!
PRAVA VELIČINA
piše: Ivana Opačak
Svatko je od nas svoja veličina –
dovoljno velik
da zakloni sunce drugomu;
ipak mrvicu premalen
vidjeti sunčev zalazak
preko tuđeg ramena.
KAMEN
Roko Dobra
Eno kamen raste i u beskraj stremi!
Bujan cvat mu plamti podno sinjeg neba,
nikom se ne moli da mu doček spremi,>
jer izvan svog sjaja ničijeg ne treba.
Neranjivu dušu u žilama nosi
i na zlatnu tronu nikad se ne jada,
pa, zbog čega Sizif kamenom prkosi
kad mu s vrha nade na dlanove pada?…
RASPAŠOJ
Sven Adam Ewin … Zmijski car, izdanje 2015.
(Dvojici, meni osobito dragih pjesnika:
Dobriši i Sergeju, s ljubavlju)
Ti sjediš u vlaku. A ja sjedim prijeko.
Ja uporno gledam tvoje tijelo skladno.
– Dobro veče, miss! – gle, ja bih ti rek’o.
– Dobro veče! – ti bi… uzvratila hladno.
Oborene vjeđe. Urez dekoltea.
Kovrča na vratu (tako neizbježna!).
Noge prekrižene. Culpa, culpa mea!
Chanel 5 u zraku… Tvoja koža nježna.…
DRVORED DO ZVIJEZDA
SLOBODOM POLETI
ZATIŠJE
LJUBAV
KAO JATO PTICA
... šaljem vam osamdesetak pjesama …glasila je posljednja poruka našeg pjesnika pod pseudonimom. I sad, to čudesno bogatstvo duha, eno se kod nas u poštanskom pretincu puše, proteže, spava, budi. Kad god otvorimo stihovi kao da pitaju: -A kad smo mi, a kad smo mi na redu? Puštaj!!! – Evo, evo, dovikujemo i otvaramo prozor, vrata naše rubrike POEZIJA, a oni, stihovi nemirni, pohrliše kao jato, na slobodu puštenih, ptica. Nismo ih mogli zadržati. I na naše zadovoljstvo! /Uredništvo/
Sven Adam Ewin
MUZA I PAS
jutros mi dođe moja muza
i blista onim istim sjajem
a u mom oku pasja suza
vezan na lancu pasji lajem
samoća pasja mene ubi
muza bi htjela da me spasi
ona me snubi ona me ljubi
a ja i dalje lajem pasji…
ARHIPELAG SVJETLA*
Roko Dobra
oplođene svjetlom izronile školjke
i prosule biser kog genij ukrade
a slutit je nebo bez mača i boljke
gdje anđeli čuda gle od zvijezda grade
kojih odsjaj nikne u algama sretnim
od njih čipku plete na pučini mora
prostiruć je snježnu putanjama spretnim
dok se mrak ne smrvi urnebesom zora…