Slavica Sarkotić
Uđoh večeras u kuću mojih predaka
A dugo ne bijah u njoj
Vrata zacviliše umilno i bolno
Prozor jeknu u svojoj starosti
I pričini mi se kao da nekoga zove
Uđoh večeras u kuću mojih predaka
A kroz prozor mjesečina pružala je krake
Dočekao me miris napuštenosti…