IVANA

Ljerka Pukec
Ležim f travi, sonce blešči,
veter me miluje, nigde nikog ni.
Najemput sonce se skrile
z neba oblačec me gledi:
Bog daj, Ljerkica moja, pogleč  me,
tu sem, pomučke si šepnula mene.
Šte si? Koj si?  Koj očeš vezda?
Kaj si me pozabila, poznaju me se
ogulinske šume i slavonske sinokoše,…

više

NE ZABORAVI

Mirko Popović
Napisala je: Ne zaboravi se javiti
Kad porasteš, kad sazriju kiše

A ja sam i prije i poslije čitanja
Znao samo za smaragd
Njenih očiju, za njeno ime
I za noći što plamtjele su
Mistikom nježnosti…

više

NA VIHORU LJUBAVI

Anđelka Korčulanić
Miješaju se u ritmu tanga
na vjetru s pete strane svijeta
zvuci večernjih zvona
i miris neobrana mlijeka
s laticama narančina cvijeta.

Dah ti je šuman, drhtaj u snu trava,
a tvoje ruke znatiželjne i blage,
lijane pružene niz brežuljke tijela,…

više

METAFORA

Jadranka Ivanović-Bolog

Samoću smo naslijedili od Boga
i on još uvijek sam pada kroz vrijeme
pitajući se zašto se ne pridružimo.
Rekoh mu -Ti si bez majke i oca,
bez korijena na Zemlji,
slobodan bez ljudskih emocija
kao besmislena metafora…

Bez uvrede, znam da me je razumio,
i uopće na samoći mu nisam zavidna.…

više