PUČINOM POEZIJE

Dragica Šimić
Pjesma duše je vrelo ljepote,
Uvala tiha što mirom se sanja.
Stihovi njeni tugama melem,
Mraku života svjetlost danja.

Tu ću se skriti u njena njedra,
Neka me rime pučinom nose.
Nek vjetar puše, razapni jedra,
Pusti u eter dušu ko kose.

Stihom veslaj u pjesmi budi.
Dok putuju brodovi, brodovi ljudi.…

više

POLAZAK

Sven Adam Ewin
Prometnik diže palicu. Vlak već kreće.
Ja mašem vlaku. I pusu šaljem. Dugu.
On meni isto. I ja plačem od sreće.
Ja sam mali, osamljen dječak uz prugu.

Meni se čini (ne znam kako da kažem?),
Meni se čini da mi je u tom trenu
I strojovođa, videći kako mašem,
Poslao pusu…

I stisnuo sirenu.

više

DICO, MOJA

Vanja Škrobica
dico, moja
pridajen van kuću i poje
vinograd i masline
i zapametite da
kaić triba popravit
bravu o’ vrat  o’ konobe vaja šaldat
prominite dugu na karatilu
jerbo je vino segodišča
pinkicu udrilo na kvasinu…

više

MAMA, IST HEUTE SCHON MONTAG

Joso Špionjak
rafaelModa, komunikacije, način života i rada.
Sve je to podložno brzim promjenama.
Samo jedna ustanova pruža dostojanstven otpor svemu tome.
A to je srce malog djeteta.
Ono još uvijek vidi i voli svijet na jedan sasvim prirodan način.

Raphael je proveo odmor u Posavini i na Jadranskom moru.
Mama mu je pokazala grob svoje bake i djeda.
Pitao ju je hoće li ona i tata također jednoga dana umrijeti.…

više

INTIMA

Sven Adam Ewin
U tvome oku naselile se ptice;
Danju je puno zeba i golubova;
Pod vjeđama ti cvrkuću lastavice;
Tvoje je oko – ptičja kuća iz snova.

Kad jutro svane – ptice ka nebu kreću,
A kad zanoći sve one natrag hoće.
Reci mi draga, kamo s večeri slijeću?
U kojem dijelu tijela – ptice ti noće?…

više