piše: Jadranka Ivanović-Bolog
Danas sam vidjela tek umrlog čovjeka, tijelo je bilo još toplo, oči poluotvorene, a usta su još nešto htjela reći, ono nešto i nekome. Razmišljala sam koja je to njegova zadnja riječ mogla biti ili koja misao, sve je lebdjelo u toj sobi baš kao da će se svakog trenutka sve samo kazati.
Njegova zadnja želja je bila da ga spale, da ostane samo pepeo od njega i da jedan dio tog pepela kriomice raspu po poljima tamo negdje u proljeće, nikako u zimu, nju nije volio.…