Jadranka Ivanović-Bolog
Zauzeh pozu fetusa,
svi izgnani iz raja
tako se bolje sjećaju
svih barki i brodova
sa svjetlima,
svih onih u mraku
koji su ih slijedili,
tako je lijepo biti
među ljudima.…
08 POEZIJA
ZOV
Sven Adam Ewin
Jesi li, srce babino, umorilo se jako?
(Upita srce moje stara žena iz mraka.)
O, umorilo sam se… umorilo sam se, bako.
Dođi u krilo moje. Odmorit će te baka.
O, srce moje, o, ludo srce moje,
Zašto starici (što krije lice svoje),
Iz torbe vire, o, Bože mi oprosti,
Krvava srca i oglodane kosti?…
ZADRŽI DAH
DUG MOJEMU UČITELJU
CVJETALE SU AGAVE
Mirko Popović
Ustaje i bosa nastavlja hod kroz uvojke jutarnjeg plavila. Vrati se u krevet, izusti moje JA umjesto mene kojeg ne shvaća dok s pola duše i neodređenog pogleda u prvom danu rehabilitacije izlazi u svježe jutro. Netko te u parku čeka, naglasivši li Zluradi, ili potajno puca tkivo vjetra, kao da broji ljudske godine, suhe odbacujući grane. Sinoćnji film je u meni razbuktao ranjivost, paniku, strah, ali ne mogu, ne umijem poći za njom prostorom niz hladne ruke prosinca – stišano u meni zuje riječi, glas, koraci. Pješčani sat san i javu u meni je pomiješao. I uskomešao korake vremena.…
PRIČAJ MI
KOSMOS
APSOLUTNA
Anela Borčić
Hodam gradom omamljena tvojom ljubavi
bez svijesti o tijelu, bez otpora i misli
Lelujam kao narančasti maslačak
u paperjastoj haljinici
I sve, baš sve potpuno pripada meni
Gospodarica sam lahora u lišću svih parkova,
uz kavu jedem one najnježnije oblake za desert
ispijam vlažne sjene u dubokim krošnjama vrba
i, misleći na tebe, plešem čitavo vrijeme
na svome pupku slasnim sjećanjem…