događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Zamisli, kap si rose na latici prve tratinčice,
u društvu procvale trešnje, obzor ti je tako krut.
Misli, rana zraka sunca nošena povjetarcem,
tamo negdje daleko, ostavljaš svoj trag. Lišću
praviš put.
Sanjaš, daleko si. Vidjela si ljepote svijeta,
među njima si. Oči su ti besmrtne.
Da si magla koja blijedi, nepostojeća tama,…
Emil Cipar o Dajani Sabo
Rođena je 1990. u Vukovaru, a sada živi u Slavonskom Brodu. Dajanina poezija je životna poezija iz jednog mladog, ali događajima bogatog života. Odrasla bez oca …koji je poginuo u Domovinskom ratu … s majkom u prognanstvu …prerana smrt majke… sve je to ostavilo tragove. Poezija je dijalog sa samom sobom, na neki način …oslobađanje od trauma koje ponekad isplivaju na površinu.…
Posljednjim uzdisajima molim vas da prekinete šutnju,
Svi smo povezani nesebičnim bitkama davnih godina
Odlučeno je da se naši domovi prodaju neprijatelju i
Da postanemo primjer zaboravljenih,
I mnogi su se uputili na nepoznate putove,
Mrtvi sinovi umirućih majki, i zakopani u
Preplitkim grobnicama,
Loša karma nas je sve jednako povezala,
Ponad srušenih zidina Vukovara,…
Slatko i previše opojno, uz glasove melodije Snova i savršenog
zvuka u očima, jedna prljava maštarija, u dodiru po oblinama tijela,
kao savršena simfonija pjeva sexualnosti,
pomalo drugačija od one namijenjene nama, ljubavnicima,
slatkogorki osjećaj u zabranjenom svjetu vođenja ljubavi,
Nezamisliva misterija onog neponovljivog osjećaja,
da si mi sada u mislima, i sviđa mi se ta pomisao
da te koji put i uspijem uzeti za sebe,
proglasiti svojom, prepustiti se trenucima maštanja,
previše slučajnima, brojanju zvijezda Padalica i otkrivanju tajni,…
Dajana Sabo
Postupno te i ja zapakiravam u pakete koji vode
u neku nesnošljivu propast, više kao neko dugo željeno
utapanje u vlastitim suzama,
tek da znaš ako si već spremna nešto si utuviti
u glavu, da se nikada nećeš moći promijeniti,
i ne trebam se zabrinjavati, ja ću joj osobno predati
njezine osmrtnice, u nekom odbljesku najtamnijega
Lipnja i već pomalo
razbuđujućeg Prosinca,
i moji odgovori na njezine suze ne vrijede ništa,…
Dajana Sabo
Otvori jače oči, dovoljno si budna da te primijetim
Ležeći u krevetu razmišljajući i
doći do zaključka da je
previše cjevčica oko tebe i u tebi da bi se mogla ustati
Zbog nečega što nazivaju težim stadijem bolesti
Naprednije se širi po tebi a toliko su te izmučili
Navodnim rješenjem izlječenja stavivši te pod
Zračenja koja su te sprječavala da jedeš i tako
Su te opet predavali bolesti…
kao slijevanje boja u duginim znakovima koji
govore da sam opet sanjala nešto natprirodno
i kada su moje oči postale previše tamne
nestalo je svih dobrih stvari da razaznam tebe
u mnoštvu jednolikih osoba,
i prekidam šutnju, uz melodije poznate glazbe
jer mi sve počinje nedostajati
a ti si samo djelić sveukupnog strahovanja
da ću ponovo biti sama
Inspiracija…
Jutro je, Sunce danas tužnim zrakama sjaji,
vjetar je šaputao o tvom odlasku,
da si otišla ka bjelini Besmrtnosti, da si odletjela u Suton,
opletena velom leta leptira i osunčana kapima rose
samo tvoje lice kazuje na Oproštaj.
Više nisi tu, tvoj dah sada šapuće nekim drugim tonom,
a usne pjevaju o žalosti Odlaska, kada si morala reći zbogom,
i sada spavaš, tako mirna i lijepa,
u bjelim laticama ruža sada sniva tvoje tijelo,…
Dajana Sabo
Oplakala sam te, možda samo prolaznošću, ne znam.
Po prvi put u životu zaista stavljam granice.
Ne osvrćem se na nedovršene pjesme.
Možda ipak previše slobode? Da shvatim da i ja
mogu srušiti svoj svijet, bez kraja. Ovaj put, ipak ne.
Došlo je vrijeme, kada postajemo svjesni
nečega što je daleko iznad nas,…