događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
iz naše arhive/ objavljeno 18.11.2010.
SANJINE PRIČE
piše: Sanja Pilić
Ovako je to bilo: odlučila sam smršavjeti i o tome šutjela kao noć. Vidjela sam da sve moje oduke nemaju smisla ukoliko bilo kome, zapamtite, bilo kome ispričam što sam naumila. Jednostavno sve padne u vodu: pljas! Isti tren kad izgovorim rečenicu:
Smršavjet ću!
Ispravit ću trojku!
Ozbiljno ću porazgovarati s Ljubicom!
Prati ću zube obvezno svaku večer!…
Iz naše arhive/ objavljeno 08.03.2011.
Hodali smo sasvim uz prugu, Martin i ja. Brat i sestra, ogrnuti muškim kaputom koji se vukao po podu. On je imao deset godina, ja osam. Krenuli smo do močvare, tog jutra, ususret kreketanju. Kakva gomila krasnih žaba!
Podalje je bio sajam. Sve je bilo u blatu. Kiša je padala sedam dana, a mi smo sjedili zatvoreni u sobi. Onda smo bili pušteni, kiša je prestala, i brat je dobio ključ oko vrata. Ključ mu je udarao u prsnu kost. Lijepo se čulo, tam, tam, tam. Martin je uzeo muški…
Objavljeno 4. siječnja 2011.
piše: Sanja Pilić
Ovako: imam muža, četvero djece, svekrvu, roditelje, vikendicu na moru, olinjalog psa, proždrljivu mačku, ljubomornu sestru, ravne tabane, iskaznicu Konzuma, mobitel s izgrebanim staklom, počasnu člansku iskaznicu Gradske knjižnice. Po zanimanju sam spisateljica.
Dječja.
Odmaram se zureći u prazno.
Volim provoditi vrijeme zaključana u zahodu. Može i javnom. Samo…
Prema podacima Nacionalne i sveučilišne knjižnice o najposuđivanijim piscima u Hrvatskoj, na svim listama najposuđivanijih naslova na prvom su mjestu žene, piše Večernji list
piše: Denis Derk
Najposuđivaniji autor u 2012. godini u županijskim narodnim knjižnicama jest Ivana Brlić Mažuranić čije su knjige posuđene čak 12.561 put. Prema podacima koje je skupila Nacionalna i sveučilišna knjižnica za potrebe isplate naknade za javnu posudbu najposuđivaniji domaći živući autor isto je književnica, i to Sanja Pilić, autorica knjiga za djecu i mlade (10.766 posudbi). Zanimljivo je da je među deset najposuđivanijih domaćih autora ušla i majka Sanje Pilić i još jedna lektirna autorica Sunčana Škrinjarić.…
napisala: Sanja Pilić
– Mislim da sam poslala krivu poruku krivom tipu – rekoh prčkajući po novom mobitelu. – Ova tehnologija će me ubiti.
– Sve je u redu – odgovori Gordan, moj alternativni frend, žvačući mrkvu.
– Ništa nije u redu – zajaukah. – Napisala sam Volim te i poslala bivšem mužu, umjesto Davoru……
Iz naše arhive …Ovu priču objavismo 18. rujna 2011.
SANJINE PRIČE
piše: Sanja Pilić
Ukoliko se želite riješiti problema u životu, najjednostavniji način je da promijenite svoj stil odijevanja. Svojedobno sam po svijetu šalabajzala s velikim torbetinama i u suknjama s rastezljivim strukom koje su padale preko koljena. Izgledala sam poput intelektualke nježna srca koja pokušava spasiti svijet, a bilo bi bolje da se ubije ili promijeni frizuru. Uglavnom, moje lice odavalo je osobu koja ne zna odbiti kolegu s posla kad je ovaj zamoli da mu bude jamac za stambeni kredit sljedećih sto i pet godina. …
Sanja Pilić
Naslonio se na violončelo, a kamenčići su zaškripali ispod oblog tijela. Pavao spusti glavu na hvataljku. Kosa mu se pomiješala sa žicama, kosa još vlažna od sna i puna bijele, sitne soli.
Nikada on nije čuvao taj svoj instrument, puštao je da ga grebu grane dok je kroz šiblje prolazio, tražeći mjesto za vježbanje, puštao je da ga kiša kvasi, dok je bježao od iznenadnih ljetnih provala oblaka, puštao ga je da stari zajedno s njim, ne hajući za njegov lakirani zvuk i vjerujući da će jednog dana iz njegove…
Sanja Pilić
Prošlo je sve, kao i jagode u šećeru, sasvim bez žurbe. Odvikli smo se od šećera. Više nismo zagledali jagode u vrtu. Slatko je stajalo na ormaru, a teta je umrla. Više nismo bili djeca moj brat Isak i ja. Moj brat blizanac i ja.
Sjedili smo i šetali po polumračnom stanu, igrajući se sa svojim rasutim sjenama. Ponekad sam pekla jaja za doručak. Naslijedili smo bijelog psa koji je mahao repom i kojeg smo trebali šetati. Isak je izlazio s njim tri puta dnevno i imao je rumene obraze. Bio…
Sanjine priče – Sanja Pilić
Pokrenula se kad je telefon zazvonio. Potrčala je saplećući se u predsoblje i onda, zadihana, zastala. Neka još malo zvoni, još malo s prizvukom molbe i nježnosti. Kako ne bi bila uhvaćena u čekanju, namještala je glas, oslobođena drhtanja, a ipak sva u nekom treperenju koje nije bilo vidljivo, okružena nemirom poput sitne paučine koja se ne miče, ali obasjana svjetlošću izgleda kao da diše. Činilo joj se dasanja taj pritajeni mir probuđen zvukom telefona, nakon što se…
