11 CRTICE IZ ŽIVOTA

piše: Nataša Pecić Janković
Jutarnja kava uz zvuk zvona i divan pogled na arhipelag oko Rijeke. Čak se i Zavižan vidi jer je kristalno bistro. Prekrasan i prohladan jesenji dan, meni savršen. Napokon sam se ugnijezdila u novome stanu. No, misli i dalje putuju u moj rodni grad. Da li bih bila sretnija u njemu da sam našla sve što ovdje imam? To pitanje će me proganjati vječno.

Zatvaram oči i zamišljam da vozim……

više

piše: Slavica Jurčić
“Kuda?“ upita otac Šimuna. „U Ameriku”, odgovara Šimun tiho ocu očekujući njegovu reakciju.

Otac šuti i misli u sebi: „Što taj mladić misli da je tamo raj? I  ovako nas je previše.“ Šimun je imao dvanaestero braće i sestara, a kuća puna čeljadi iscrpila je njegovog oca.

Zna Šimun da je potreban roditeljima jer je najstariji. Osjeća da ga obitelj sputava, a njegove ambicije nisu sirotinja nego bijeli svijet.…

više

piše: Nataša Pecić Janković
Prije dvije  i pol godine ostala sam sama i jedini izlaz u svijet  bio  je onaj virtualni. Vjerovala sam svima i svakome. Nisam imala pojma da u virtualnom svijetu možeš biti ono što želiš, a što nikada nisi mogao biti. Problem je bio što sam ja bila ono što jesam. Tako sama i ranjiva upadala sam u mrežu.

Sve je dobro dok je virtualno, dok  se ne dođe do granice upoznavanja, a to sam izbjegavala. Bojala sam se ljudi. Bila sam preiskrena u razgovorima, a nitko od njih nije bio iskren prema…

više

tekst: Nataša Pecić-Janković
Došao je  dan povratka doma. Nervoza pred put je neizbježna. To je takozvana putna groznica. Veselim se susretu s djecom, majkom, bratom, prijateljicama.
Nekoliko vozačkih sitnih pogrešaka i sve je prošlo kao podmazano.

Nije me toliko bilo strah puta, koliko onoga što će me na kraju puta dočekati.
No, mene su moji željni vidjeti jednako kao i ja njih.…

više

piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Ovih dana čitam o stanju na selu. Često se spominju žene na selu i njihov život.

Evo, sada ću ja vama kazati kako ja živim na selu i da moj život teče, ne stoji.

Ja sam se udala prije skoro dvadeset godina. Rodila sam se u gradu i odrasla  u gradu Brodu.…

više

Piše: Nataša Pecić – Janković

Sezona je na izmaku.Vidi se da dolazi jesen. Kada prolazim poznatim putem do posla, kroz šumu sada vidim, što dakako prije nisam mogla od zelenila.

Prorijedilo se lišće, postalo žučkasto, crvenkasto. Mene hvata nostalgija za rodnim krajem. Razmišljam kako bi mi bilo da sam tamo u ovo vrijeme. Nedostaju mi jutarnje magle i prohladno vrijeme, kada se sklupčam na terasu u vesti svoje bake, pijuckajući jutarnju kavu.…

više

piše: Slavica Jurčić
„Vrijeme će pokazati svoje“, mislila je Inga dok se šminkala.

Njena duga kosa  bila je svezana u rep, oči pažljivo našminkane, haljina po zadnjoj modi. Još samo ruž za usne i može krenuti na sastanak.

Inga je davno prešla tridesetu. Bila je rastavljena, napuštena i živjela je s roditeljima koji su bili u mirovini.…

više

piše: Slavica Jurčić
Iako smo taj dan imali puno obveza, kontrolu kod alergologa i kupovinu osnovnih potrepština, ipak smo oko podne moj suprug i ja odlučili  otići na kirvaj kod moje tete Marice u Garčin.

Srce mi je jače zakucalo i osjećala sam radost što ću ju posjetiti i vidjeti svoju najužu obitelj.

Moja mama, ujna i njih još nekoliko, pomažu teti svake godine oko kolača i spremanja ručka.…

više

piše: Joso Špionjak
Uvijek kada prođem cestom kroz pitomo selo Bazik i vidim visoku naspu, pomislim na svoga  djeda i ljude koji su čučali tamo zajedno s njime.

U starosti je počeo da pije.

Penjao bi se na nasip pored ceste i tako u društvu provodio svoje staračke dane.…

više

tekst: Slavica Jurčić
foto: Mirella Brajdić
Ponovno putujem, a tek sam se vratila. Naravno da sam uzbuđena jer ću sresti moje drage rođake .
Idem s obitelji na vjenčanje Mirelle i Franje, dvoje mladih ljudi koji su odlučili uploviti u bračnu luku.

Naš put ponovno započinje u Brodskom Stupniku. Subota je ujutro i mi krećemo put Lumbardenika u blizinu Slunja.
Naša vozačica, suprugova sestra Marica, vozi cijelim putem. Ona vozi pažljivo i oko …

više