tekst: Štefica Vanjek
Već nekoliko dana slušam kako se moćnici u gradovima hvale uskrsnicama. Vlada želi pomoći umirovljenicima.Vidi se da se bliže izbori i svi kao vode brigu o umirovljenicima par mjeseci pred izbore, ostatak vremena tko nas šiša, snalazi se sirotinjo kako znaš jer „i Bogu si teška“.…
„Sva ljubav ova
Nekada davno živio je jedan kralj kojeg su njegovi podanici jako voljeli. Uvijek je bio spreman saslušati zahtjeve i zadovoljiti potrebe svojih ljudi, ali je imao nešto drugačije navike od drugih kraljeva. Bio je vrlo rezerviran i kao da nikada nije izlazio iz svoje palače gdje je radije primao vladare i druge važne goste.…
Stigao je kraj osnovne škole. Na dodjelu knjižica sam došao sa svojima. Razrednica je o svakom rekla par riječi, zaželjela uspjeh u daljem školovanju, spomenula talente koje je ona kod nas zapazila. Obraćala se nama, učenicima, ali i roditeljima koji su došli na svečanost. Kad je došao red na mene, samo je raširila ruke.
Ovo kaj mi se stalo prošli mesec ni za veruvati. Žena sem v zlatnim letam, tak se to po novomu veli, a sem zaprav – babica. Boli, a, kak je, je. Nemrem z te kože van. Korenje sem pustila v svojemu prelepomu Gornjemu Moslavačkomu Selu, točno kak sme negda v spomenarima pisali:…
Zima je išla kraju, conjki snega su se vlekli po dvorišču kak rashitani komadi gúna. Z dana v dan ti znucani dronjki bili su vse menši, a nihova zmazanoča vse zmazanija. Zmed te kerpic zime kaj se komaj zatrajala, v kalcem bistre vode leščila je i lukala na svet zelena trava kraduči mi joči, pozdravlajuči to malo zimskoga sunčeca.…
Nije čudno da je prosinac u Zemlji Božićnjaka vrlo hladan. Ali prosinac o kojem pričamo ovu priču bio je iznimno hladan i palo je toliko snijega koji je obilno prekrio svu šumu.