događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Esad Redža
-Svima nam fali sunca i nečeg što će nas povezati. Razdvojila nas tmurna vremena, jad i EGO, razmišljao je naglas tamo na željezničkoj stanici.
Znali su ga mnogi. Uvijek je bio tu, uvijek u istom masnom kaputu i visokim tenisicama. Ispijena lica, dubokih bora i vatrenih očiju.
Teško ga je bilo pogledati u oči. Gotovo vas je dirao očima.…
tekst: Slavica Jurčić
foto: Stanislav Horaček
Snijeg je bio dubok dok je baka nosila Slavicu u naručju.
Slavica je gledala strašnu, ogromnu šumu i pitala se gdje se to ona nalazi. Njene okice su virile ispod šala i kape.
Baka je svoju unučicu dovela na promjenu zraka, jer Slavica je imala hripavac.
Hripavac ili kukurikavac je kašalj koji je iritirao Slavicu i ona je već dugo patila od …
(Sjećanje na vremena u kojima je jezik glavu čuvao)
tekst: Joso Špionjak
Nedjelja, 6. travnja 1941. godine.
Posavsko selo Grebnice je gotovo prespavalo početak Drugog svjetskog rata.
Moj stric Ivo je u ranim jutarnjim satima krenuo u Slavoniju.
Na putu ga susretne jedan poznanik, te ga upita:
„Ivo, znaš li da Beograd gori?“
„`Ko ga je zapalio?“– upitao je ovaj sav začuđen.…
piše: Marija Juračić
Navalio zet da se cijepim. Kaže, dolazi gripa, samo što nije. Kao da nam se već nalazi u dvorištu. Odvraćam mu da se nikada nisam cijepila pa neću niti sada u zrelim godinama. Iako sam stalno okružena ljudima, nikada nisam dobila gripu. Zato što se nisam cijepila.
piše: Marija Juračić
Konačno se dogodilo. Nije moglo završiti drugačije. Moj zet je napokon pokazao da nije sposoban voditi kućni budžet. Odletio je u minus.
Pokušavamo analizirati kako se to dogodilo. On nerazumno tvrdi da ga je uništila naknadna legalizacija konobe, da je puničin automobil trebao nove gume, da kći nije trebala kupovati novu odjeću ove zime. Uglavnom, čini se da hoće krivicu baciti na najslabije.…
piše: Marija Juračić
U našem domu se nekako spontano uvriježilo da, kada razgovaramo o moru i o ribi, odmah prijeđemo na dalmatinsko narječje. Tako i moj zet postane Dalmatinac poštujući onu staru narodnu; odatle si, od kuda ti je žena.
Da ne duljim. Vratio se s tržnice, bacio najlon vrećicu na stol i rekao:
“Evo punice, sitija san se vas pa san na peškariji kupija ovega morskega pasa za obid.“…
piše: Marija Juračić
Uvijek idem istom mesaru. Skoro sam napisala – ne zato što je njegovo meso bolje nego kod ostalih….
Dakle, ne zato što je meso koje prodaje bolje nego kod ostalih mesara, nego je to prokleta stvar navike.
Pitam ga može li mi nabaviti onu finu, dalmatinsku pancetu, onu koja se na buri suši pa upija sve mirise aromatičnog mediteranskog bilja, a on kaže: „Jasno da mogu, nema zime.“…
piše: Marija Juračić
Ovoga puta moj se zet duboko zamislio. Nije on pobornik teorija zavjere, ali nije ni toliko nerazuman da ne bi prihvatio prave, neoborive argumente. Poslušajte pa zaključite sami.
Kada se dogodilo prvi put, nisam shvatila o čemu se radi. Imam perilicu rublja sa sušilicom ili kako mi Hrvati volimo reći – vešmašinu. Imala je garanciju na tri godine. Točno po isteku garancije, prokleti stroj je riknuo.…
tekst: Slavica Jurčić
foto: Martina Dujmović
Prije deset godina, prilikom uređenja kapelice svete Klare, svećenik je dao mom suprugu stari kip Majke Božje koji je u kapelici bio 70 godina. Bio je u vrlo lošem stanju.
Znala sam da samo jedna osoba može pomoći da se vrati ljepota Djevici Mariji.
Obratila sam se Jasminki Dujmović, mladoj ženi iz moga Stupnika. Ona je istoga dana došla k nama i odnijela kip na uređenje.…
piše: Marija Juračić
Zet mi je za Božić poklonio knjigu “Liječnik u vašem domu“. Dobro zna da godinama izbjegavam svaki dodir s liječnicima, bilo kakvim lijekovima, pripravcima i slično. Složila sam nasmiješenu facu, zahvalila i stavila knjigu na počasno mjesto među već otišle pisce nadajući se da njima knjiga neće smetati.
Zagonetka poklonjene knjige uskoro se počela odmotavati.
Ujutro, umjesto da u miru popijem jutarnju kavu i pogledam na …