događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Sven Adam Ewin
– Hoćeš se igrat skrivača sa mnom, tata?
Reci, tata, je l’ važi? – Kažem mu: – Važi!
– Ja ću se skriti iza kuhinjskih vrata.
Ja ću se skriti, tata, a ti me traži!
Prošla su mnoga ljeta. Odrasto ti si.
I moje srce puno je neke tuge.
Za davne dječje igre ti više nisi.
Tvoje su igre danas potpuno druge.…
piše: Mirela Bajlović-Marasović
Unatrag zadnja dva tjedna mi odlazi i dolazi potreba za ovim tekstom.
Uhavati me želja da pišem, zatim popusti i što više vremena prolazi to mi se sve više čini da Ti, dragi Emile, imaš opet svoje prste u tome…
Ne znam kud će me odvesti ovo što mi se nameće…što želi biti napisano, ali… ajmo iz početka… od one subote, kad sam s prijateljima i obitelji bila u zoološkom vrtu u Karlsruhe.…
(satira)
autor: Ivanka Jularić (Ćulap)
Na raskrižju svog života, Joža je tražio putokaz. Dugo je razmišljao kamo dalje i zaključio: -Nema druge! Valja u politiku. Em će imati stalnu platu, em će imati beneficirani staž i napokon će ga voziti tamo kamo on kaže, a ne kao do sad. Povrh svega, moći će se na sjednicama Sabora naspavati do mile volje, a ako ga slučajno i ulove najgore što mu se može dogoditi, to je da završi u kakvom tjedniku ili dnevnom listu. Bar po nečemu će biti poznat. Treba samo riješiti jedno malo pitanjce: „Kako stići do saborske klupe?“…
tekst: Kitana Žižić
„Umrla je noćas Nena“, rekla mi je jutro poslije bliska prijateljica. Nisam ni znala da je bolovala, te me nepripremljenu vijest zaskočila i beskrajno rastužila. Još jednom sam se osjetila slučajno nezahvalnom, što mi je kao činjenica odavno objelodanjeno te sam sebi bila obećala: “Nikad više! Kad slijedeći put posjetim rodno mi mjesto, potražit ću je, napričat ćemo se a ona će saznati koliko joj u srcu dugujem, njenoj nesebičnoj dječjoj pomoći, koju ni ona vjerojatno nikada nije osvijestila.“…
piše: Štefica Vanjek
Nema me u zadnje vrijeme na društvenim mrežama i na internetu jer mi ruke ne opraštaju kosilicu, šišačicu i ini vrtlarski alat pa fini pokreti kao što je tipkanje, ne dolaze u obzir. I oči mi ne vole ekrane pa mi stalno šalju crne točke koje putuju kako se njima hoće.
Neki dan sam virnula na internet i prvo što sam ugledala je fotka lika u kupaćim, mislim, eto pripremaju nas za nadolazeće ljeto (znam da nije u tome štos, već i vrane znaju da je nadmudrivanje u pitanju) . Imam i ja fotku od prije „sto godina“ u kupaćem, ma šta reći „manekenka, ali, manekenka“, rekao bi gospodin Pervan u seriji, na fotki bome svaki mišić na svom mjestu.…
piše: Kitana Žižić
Od malena se razlikovala od sestara i dvojice braće. Svi su bili dobre naravi ali ona se isticala znatiželjom. Stalno je nešto zapitkivala, tko god se našao u njenoj blizini nije mogao izbjeći pljuštanje upitnika iz njenih srcolikih usta, dok su joj iz očiju vrcale iskre po desetak upitnika u rezervi. Ako biste joj uspjeli odgovoriti na jedno pitanje, desetak novih samo se pomjerilo za jedno unazad i novo preuzelo mjesto odgovorenog.…
Iz naše arhive/ Objavljeno 12.05.2017.
piše: Slavica Jurčić
Bilo je to osamdesetih godina. Pokraj nas stanovala je teta Jeka koja je imala troje djece.
Najmlađi Alen vršnjak je moje seke. Njih dvoje su se znali igrati i smišljati svakakve ludorije.
Pokraj njih živjela je baka Blažeković, prijazna ženica. Djeca su se davno odselila od nje.
Njen vrt u proljeće bio je pun zumbula, narcisa i đurđica. Njihov…
tekst: Kitana Žižić
“Od kolijevke pa do groba,” najljepše je doba svjesnog djetinjstva i ranog djevojaštva. Oćuti, mirisi i okusi najranijeg doba ostaju u nama duboko u samom izvorištu bića.
„Samo zato što genitalije još drijemaju, dok je mozak već potpuno žustar, djetinjstvo je ono vrijeme nevinosti i sreće, nebeskoga života; nestali raj za kojim čeznemo ostatak života.“ *…
Iz naše arhive/ objavljeno 13.12.2021.
piše: Dragica Križanac
Otkad znam za sebe živim u Amsterdamu. Prva sjećanja imam iz vrtića. Tu sam naučio prve riječi Nizozemskog. Kod nas se u kući pričao samo Urdu. Imali smo schotel (antenu) i uvijek gledali pakistansku TV.
Moji roditelji su Pakistanci, a ja sam najmlađe dijete od nas …
autor: Ivanka Jularić (Ćulap)
Njegov moto je bio: “Kada vidiš da ljudi jedu i piju, primakni se, čut’ ćeš nešto i pametno, a gdje rade, odmakni se da ne smetaš.”
Tata mu je bio uzor, koji je sav svoj imetak stekao bez puno rada, primičući se uvijek tamo gdje su masni zalogaji, da i sam malo omasti brkove. A, imao ih je, …