MATIJEVO U GARČINU

piše: Slavica Jurčić
slavicaIako smo taj dan imali puno obveza, kontrolu kod alergologa i kupovinu osnovnih potrepština, ipak smo oko podne moj suprug i ja odlučili  otići na kirvaj kod moje tete Marice u Garčin.

Srce mi je jače zakucalo i osjećala sam radost što ću ju posjetiti i vidjeti svoju najužu obitelj.

Moja mama, ujna i njih još nekoliko, pomažu teti svake godine oko kolača i spremanja ručka.…

više

MOJ DJED ILIJA

piše: Joso Špionjak
Uvijek kada prođem cestom kroz pitomo selo Bazik i vidim visoku naspu, pomislim na svoga  djeda i ljude koji su čučali tamo zajedno s njime.

U starosti je počeo da pije.

Penjao bi se na nasip pored ceste i tako u društvu provodio svoje staračke dane.…

više

IMA SRCU LIJEKA

tekst: Slavica Jurčić
foto: Mirella Brajdić
MIRELAPonovno putujem, a tek sam se vratila. Naravno da sam uzbuđena jer ću sresti moje drage rođake .
Idem s obitelji na vjenčanje Mirelle i Franje, dvoje mladih ljudi koji su odlučili uploviti u bračnu luku.

Naš put ponovno započinje u Brodskom Stupniku. Subota je ujutro i mi krećemo put Lumbardenika u blizinu Slunja.
Naša vozačica, suprugova sestra Marica, vozi cijelim putem. Ona vozi pažljivo i oko …

više

AH, TA LJUBAV

piše: Slavica Jurčić
WhatsApp Image 2016-09-09 at 15.31.44U jedan vagon ne bi mogao stati cijeli njen život.
Jelena i Lovro sa svojih dvanaestero djece selili su iz Dalmacije u rodnu Slavoniju.
Najstariji sin imao je sedamnaest godina, a najmlađa Milica tek tri.
Roditelji se opraštaju od rodbine i svojih suseljana i kreću u Split na vlak.
U Splitu na stanici susreću Jeleninu sestru koja živi u Italiji. Ona nema svoje djece. Jelena joj predaje na brigu svoju kći Anu koja tada ima 5 godina.
Ostala djeca su zbunjena. Njihova sreća je splasnula. Njihova sestrica tada zadnji puta vidi svoju braću i sestre koji odlaze s roditeljima.…

više

KOPNOM, MOREM… DO OBITELJSKE PRIČE

piše: Slavica Jurčić
Svake godine bar nekoliko dana moj suprug i ja s djecom krenemo put mora.
Ove godine put je krivudao starom cestom prema Slunju. Suprug je spakovao vina i povezao ga rođaku koji ženi sina.

Do Popovače smo išli autoputom, a u Popovači sišli i krenuli prema Sisku, Petrinji, Glini, Vojniću i nakon prekrasne vožnje ‘cestom sira’ stigosmo u Slunj.

Prvo odredište je Lumbardenik u kojem nas …

više

ČUVAJ SE MATA

Joso Špionjak

UntitledPljušte vijesti poput kiše.

Naprosto nas opija nasrtanje njihovo.

 

Poznato je da piće nikada nikome dobra učinilo nije.

Pričalo se tako o nekom čovjeku koji se često i žestoko odavao pijanstvu.

Zapostavio je on svoju ženu i sve druge obveze.…

više

ŠETNJA HALUDOVOM

piše: Nataša Pecić-Janković
20160811_171822Nakon dugo vremena danas sam odlučila  provesti ostatak dana sama na plaži. Iako puše bura i  more je nemirno,  ipak želim  malo odmora i opuštanja. Nedostaju  mi ti moji trenutci, ali ne žalim što ih nemam više.

Posljednjih dana posla je previše i ne uspijevam riješiti sve što sam zacrtala u glavi. Onda ostanem duže raditi.…

više

PLETEM TI PRIČU

tekst: Viktorija Rogić
pletenica 2 yt_1389282969Mi danas frizuru mijenjamo ovisno o raspoloženju, vremenu ili prigodi. Danas ju peglamo, sutra vežemo u rep, poslije ju  kovrdžamo, farbamo  pa ju stavljamo u pundžu.  Pletemo ju u pletenice, ali ne one klasične već nove modernije pletenice, riblju kost  a tek ekstenzije.

Sretne smo jer imamo bezbroj mogućnosti i  majstora frizera koji nam u tome stručno pomažu. Načina za svakodnevnu frizuru je mnogo, zaista jako mnogo.  Osim što postoji bezbroj frizura, postoji …

više

DIJABETES

piše: Slavica Jurčić
Dijabetes ne boli, ali ima simptome.

Osjetila sam prve znakove prije pet godine, a dijagnozu sam saznala prije četiri godine.

Ja sam Tip 2. To je moja dijagnoza. Simptomi su bili : umor, česte upale mokraćnih kanala, žeđ i učestalo mokrenje.

Prve četiri godine bila sam na lijekovima što su mi ih …

više

BITI ŽENA

piše: Nataša Pecić Janković
65329_446531258744183_1043962199_nPogled u daljinu fokusira mi se na obližnji otok i more oko njega. No, međutim, ovih dana vrlo često razmišljam o prošlosti. Na trenutke zatvaram oči i odjednom bljeskovi pred njima….

Prekrivam lice i molim ga da prestane. Nakon još nekoliko bljeskova, utihnu sve. Sklanjam ruke, otvaram oči. Gledam to iskrivljeno, izbezumljeno lice koji mi nanosi bol. Jecam. Pokušavam sklupčati se u kutu kauča. On stišava televizor i opet nešto govori. Ništa ga ne razumijem, ali sve ću prihvatiti samo…

više