događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Đurđa Vukelić Rožić
Ante, naš tadašnji susjed, ozbiljan, obrazovan i fin čovjek, no prepun kronično ozbiljnih isprika glede svoje dugogodišnje nezaposlenosti, ponudio se da u ime prijateljstva naših obitelji i njegovanja dobrosusjedskih odnosa iskopa usjek za plinski cjevovod na našem dvorištu kako bismo, napokon, našoj novoj kućici priključili i plin.…
piše: Kitana Žižić
Kako se lavina pokrene? Nenadano. Najobičnija Potjera na hrvatskoj televiziji koju baš tog dana nisam gledala, pokrenula ju je. A nisam je pratila iz opravdanih razloga, negdje sam lutala u potrazi za smislom dana. Kad sam navečer sjela u fotelju ispred TV ekrana, najprije sam otvorila mobitel.…
piše: Đurđa Vukelić Rožić
Kao i svako jutro, suprug je pošao u grad na kavu i nabavu. To mi je dalo priliku da u miru riješim korespondenciju prispjelu elektronskom poštom, letimice pregledam dnevne vijesti, zatim kako to biva u životu umirovljenice, ali ne i umirovljene domaćice, pristavim objed i pospremam kuću.…
Putopisne crtice drugi dio:
piše: Đurđica Garvanović-Porobija
S Freyjom u mislima u noćnom vlaku STUTTGART – ZAGREB.
Noćni su vlakovi opet u pogonu. Sve više ljudi izbjegava stres na zrakoplovnim lukama, a možda se i osvješćujemo u pogledu na eko-ponašanje. Uglavnom, rezervirala sam mjesto u vlaku u kušet-odjeljku za četiri dame, u kojemu ću prespavati noć. Hoću li?…
Priča za djecu i odrasle
piše: Sanja Rotim
Bili jednom kraljica i kralj koji su dugo čekali prinovu. Kada je konačno kraljica donijela na svijet prelijepog dječaka Ivana slavilo je cijelo kraljevstvo. Izgledao je kao anđeo, plave kose i plavih očiju. Ali već od malih nogu pravio je mnogo problema kraljici, jer je bio vrlo tvrdoglav.…
/Na putovanju Frankfurt – Zagreb – Frankfurt, 20. do 25. svibnja 2024./
Svemu je kriv taj prokleti dernek. Tjedan dana pripremala sam se za izlazak, a kad tamo – ništa. Cijeli dan uoči derneka stajala sam pred ogledalom, okretala se, šminkala, namještala kosu, uvježbavala pokrete, korake, držanje ruku, osmijeh.… 
Iserlohn/ Upravo je, 25. travnja, prošla pedeset i treća obljetnica moga članstva u Matici hrvatske.
Sedamdeset i pet je godina od događaja koje vam želim ispričati. Možda ću, kada ga podijelim s vama naći mir pod pokrovom satkanim od paučine zaborava. Neka taj mir ponekad progovori plamsajima svijeća, mirisom jorgovana, šaptom šutnje.… 
Ovu priču bih posvetila mojem susjedu Mati Gavranu.