događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Stipo Lučić
Postoji li sudbina? Ili postoje ljudi?
Rat, onaj II, ne ovaj naše generacije, bližio se kraju. Čak je većina nepismenih mobiliziranih seljaka shvaćala da Njemačka gubi rat, a sa njom i svi njeni saveznici.
Josip je bio u hrvatskoj vojsci, u Ustašama, dragovoljac. A i gdje su drugo išli Hrvati nego u hrvatsku vojsku, bilo Domobrane ili Ustaše, drugdje nisu htjeli.…
piše: Katica Kiš
Kao sva seoska djeca, tako smo ja i moja prijateljica Ružica, morale biti pastirice, čuvati stoku i tjerati ih na pašu u plodne Bare, gdje je bilo mnogo zdrave, zelene, sočne trave, koja je rasla na plodnoj slavonskoj zemlji.
Ružica i ja smo se lijepo družile, igrale, smijale se i veselile. Jedna zanimljiva igra s pet kamenčića – pitoranje, vrlo nam se sviđala te smo se često pitorale, kako bi prekratile vrijeme, a napose kad smo čuvale stoku i guske.…
piše: Slavica Jurčić
Kao mlada djevojka, Eva je stigla u veliki grad i odmah je preuzela brigu o jednoj maloj djevojčici. Eva je bila stasita djevojka duge, crne kose. Odrasla je u velikoj obitelji. Na selu, kod kuće je ostavila tri mlađe sestre koje su ju obožavale.
Prvu godinu služenja u gradu Eva je kod svoje gazdarice radila sve: kuhala, prala, spremala …ali nije znala da bi trebala dobiti i veću plaću. Lukava gazdarica ju je hranila ostacima hrane i naplaćivala pljesnjivu sobicu u potkrovlju tako da mladoj Evici …
piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Moje djetinjstvo je bilo lijepo, rođena sam u gradu, u radničkoj obitelji. Otac je radio u Đuri Đakoviću, a mama je kod kuće imala puno posla.
Moj djed Nikola je imao u dvorištu kovačku radionicu. Nekada su kovači bili cijenjeni ljudi, jer nisi mogao iscjepati drva ako sjekira nije otkovana ili nasađena.
„Majstor“, kako su ga zvale mušterije, svoj je zanat naučio u Gorskom Kotaru. Rodio se u Brestovoj Dragi i odrastao u velikoj obitelji. Znao mi je pričati da je s 14 godina već imao svoj kruh u rukama.…
piše: Nerina Sarkotić
Kad se od Siska prek Martinske Vesi krene prema Ivaniću, imaš kaj praf za videti. Lepe je iti z beciklinom, moreš udahnuti male svežega zraka, a i zrekreiraš se mam dok pedaliraš.
U Sisku se poglediju sve tri reke, Sava, Kupa i Odra, a putem se vojzime same uz Savu.
U Tišini je posle zavoja lepi del ravne ceste, moreš joke baciti na Savu i na skelu koja te za par kuna prepela preko. Ali mi pemo …
Iz uspomena na didu Stipicu
piše: Stipo Lučić
U ona, ne tako davna vremena,kada se živjelo teško i sretno, od rada svog i svojih ruku i kad bijaše za dati a i uzimati, živjeli su ljudi, slični današnjima.
Davalo se i uzimalo sa stilom, a ljudi su bili više ljudi i Cigani su se još uvijek zvali Cigani, a ne Romi.
Ciganka Đana ciganski vrijedno je živjela, obilazeći sela i gradove, više posjećujući bogate kuće i počesto zaobilazeći one…
Sjećanje: Emil Cipar 13.04.1948. – 10.10.2014.
piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Prošle godine u ovo doba na facebooku primjetim prekrasne slike naših slavonskih sela.
Gledajući slike odlučim ovom gospodinu poslati zahtjev za prijateljstvom.
Nisam dugo čekala, on mi odgovori potvrdno i ja mu ljubazno zahvalim. Moj novi prijatelj se zvao Emil.…
piše: Slavica Jurčić
Gledajući neki dan kroz prozor, primjetim u obližnjoj šumi par jaglaca. Proljeće je tu.
A gdje nije? Možda u Gunji i Račinovcima? Sjetim se tada moje prije Ane koja tamo živi na katu poplavljene kuće.
Gledala sam slike, sve lijepe ruže, čempresi i živica oko kuće. Sve povenulo. Na slikama moja prija izgleda sretno, a kako i ne bi, došla su joj unučad i sin, sveta je nedjelja.…
tekst: Slavica Jurčić
foto: obiteljska arhiva
Četrdesetih godina prošlog stoljeća Marija je bila mlada snaša, lijepa i ponosita. Voljela je svoga mladoga muža a svekar i svekrva su ju lijepo prihvatil. Sve je bilo savršeno.
Ali sve što je lijepo ne traje dugo …
Marijin muž mlad oboli i za moju Mariju nastadoše teški dani. Nije potrajalo dugo razboliše se svekar i svekrva, legoše u krevet i Marija ih s ljubavlju služila, kao svoje roditelje.…
piše: Slavica Jurčić
Slavonski Brod/ U ovo čudno doba raznih promjena i previranja, naša djeca znaju za sva važna a i nevažna događanja u politici i svijetu.
Moram se vratiti u svoju mladost kada, bar ja, nismo bili opterećeni tim svakodnevnim naklapanjima.
Moja mladost je obilježena lijepim obiteljskim druženjima. Kirvaj kod uja Tunje, Rokovo, osmi mjesec, za nas djecu je bio događaj godine.…