događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Nataša Pecić -Janković
Ne znam koliko je od vas doživjelo pravu ljubav. Koliko je od vas čitatelja upoznalo osobu s kojim ima zajednički jezik, a da niste progovorili ni riječ, nego ste samo očima razgovarali? Koliko je od vas sigurno da je to baš ono što ste očekivali i za što ste se borili cijeli život?
Ne znam za vas, ali meni se to događa i s razlogom pišem ovaj tekst.…
piše: Stipo Lučić
Ljuban me gurnu laktom u rebra i pokaza prema kapelici. Nisam odmah vidio što pokazuje, a onda sam brzo ugledao. Stajao je na jednom grobu i plakao. Nisam mu vidio oči s ove daljine, ali govor tijela je bio jasan, plakao je.
Pogrbljena, svinuta ramena i pognuta glava koja se povremeno trzala, ruke na očima i odsutnost, bili su jasan znak, on plače. Ljuban je bio blizak s njim i najbliži susjed, znao je. Tada ga nisam pitao, čekali smo da se isplače, pokupili alat i krenuli kući.…
piše: Slavica Sarkotić
Gda je sin z malum metličkum pokupil mrvice tere su ze stola na pod opale, otec je odvrgel komadič sendviča s tunum na stran, na tanjer.
-Samo ti jedi tata, rekel je sin kak da se pravda. Sam znaš, sad bu skoro Elsie došla, pa moram malo počistiti.
Čez obluk je curelo meko švapsko popoldan, narančaste zrake ke preveč ne greju, taman tuliko da bu dost.…
piše: Nataša Pecić-Janković
Jučer sam, otkada sam u ovome malome mjestu, po prvi puta bila u obilasku plaža. Mjesto mi se ne sviđa jer ga čine novosagrađene kuće i vile, a svaki vlasnik se trudi da njegova bude što bolja, elitnija i upadljivija. Dobro im to ide i daje ogledalo i sliku grada kakav je u stvari.
Dolaskom toplijeg vremena dolazi i sve više turista. Popunjavaju se i one kuće koje su preko zime prazne. Popunjavaju se i plaže. Točno …
piše: Slavica Jurčić
„Ljubav boli!“ To su Sandri govorili cijeli život.
Ona to zna i šuti. Ne pušta glas, živi dalje i prisjeća se svojih mladenačkih ludosti.
Sandra je bila iz bogate obitelji. Jedinica, mezimica svojih roditelja. Kada je ušla u pubertet, njena luda glava nije upila ni jedan slog, ni jednu riječ koje joj je majka upućivala.…
Iz naše arhive 01.07.2011.
Instalacija u spomen na crvenoga fiću.
piše: Danica Crnov
Osijek/ Nema danas osobe u Hrvatskoj …a ne ovoj zemlji, kako mnogi hrvatski političari kažu …koja je proživjela Domovinski rat, a da se ne sjeća kako tenk JNA brutalno gazi crvenoga fiću u Osijeku …Toga je 27. lipnja 1991. Branko Breškić u jednom trenutku izašao iz fiće i ostavio ga na križanju osječke Vukovarske i Trpimirove ulice te tako stao na put agresoru.
Razljućeni u tenku i u ljutome bijesu pogaziše fiću pokazujući kako će proći svi koji se budu suprostavili toj sili, ali zaboraviše jadnici da za domovinu i slobodu umrijeti teško nije tko se za nju bije.…
Nataša Pecić Janković
Zaspim navečer u „svom” krevetu i trudim se ne sanjati jer mi snovi donose nemir.
Ali, inoć sam brzo usnula, a snovi su me odveli daleko u zemlju i mjesto koje ne poznajem.
Našla sam se na predivnoj livadi s puno cvijeća i uz bistri potočić koji lagano žubori pokraj mene. Liježem u nepokošenu livadu punu raznobojnoga cvijeća i mirisnih trava.…
piše: Slavica Jurčić
Dida Đuka svake je nedjelje išao u crkvu, a nakon mise odlazio u seosku birtiju da popije hladno pivo. Dovoljno mu je pola sata, a tada se vraća kući gdje ga njegova Julka čeka za trpezom. Poslije molitve zajedno ručaju.
„Sutra nam dolazi sin Tunjo s fakulteta“, kaže Julka Đuki i donosi mu pečenje za stol.…
piše: Nataša Pecić-Janković
Sjedim u tišini uz jutarnju kavu i gledam kako male laste prave svoje gnijezdo. U narodu lastavica znači sreću, a pogotovo ju donosi tamo gdje napravi gnijezdo.
Pratim ta mala uporna bića kako se bore za opstanak i s koliko upornosti prave svoj dom. Tišina prekidana njihovim cvrkutom vraća me u prošlost kada sam sjedila u svome domu ispijajući kavu iz omiljene šalice.…
