Vrijednim suradnicima i dragim čitateljima, čestitamo Međunarodni praznik rada /Uredništvo/
Iz naše arhive/ objavljeno 01.05.2012.
PRVOMAJSKA PRIČA IZ STAREGA SPLITA
tekst i foto: Nikša Smoje
Radnja se odigrava u Spli’skom Varošu u ulici Milićevoj na teraci kuće na slici, a u godine iljadudevestotridesetineke, negdi pred Drugi svjetski rat.
Glavni likovi: Moja baba Zorka, Spli’ski radnici i žandari stare Jugoslavije.
Baba, ka baba, a u ono vrime mlada žena o ribara Mikule (mog dide) solila je srdele i …
Živjeli su preko puta mene. Otac, majka i dvije odrasle kćeri. Umorni od drugih ljudi i tuđih priča, samo su se držali svoga ognjišta i gledali svoja posla. Nisu išli često u goste i nitko im nije dolazio. Možda, par puta godišnje.
Već nekoliko dana slušam kako se moćnici u gradovima hvale uskrsnicama. Vlada želi pomoći umirovljenicima.Vidi se da se bliže izbori i svi kao vode brigu o umirovljenicima par mjeseci pred izbore, ostatak vremena tko nas šiša, snalazi se sirotinjo kako znaš jer „i Bogu si teška“.… 
„Sva ljubav ova 
Nekada davno živio je jedan kralj kojeg su njegovi podanici jako voljeli. Uvijek je bio spreman saslušati zahtjeve i zadovoljiti potrebe svojih ljudi, ali je imao nešto drugačije navike od drugih kraljeva. Bio je vrlo rezerviran i kao da nikada nije izlazio iz svoje palače gdje je radije primao vladare i druge važne goste.… 
Stigao je kraj osnovne škole. Na dodjelu knjižica sam došao sa svojima. Razrednica je o svakom rekla par riječi, zaželjela uspjeh u daljem školovanju, spomenula talente koje je ona kod nas zapazila. Obraćala se nama, učenicima, ali i roditeljima koji su došli na svečanost. Kad je došao red na mene, samo je raširila ruke.
Ovo kaj mi se stalo prošli mesec ni za veruvati. Žena sem v zlatnim letam, tak se to po novomu veli, a sem zaprav – babica. Boli, a, kak je, je. Nemrem z te kože van. Korenje sem pustila v svojemu prelepomu Gornjemu Moslavačkomu Selu, točno kak sme negda v spomenarima pisali:… 
Zima je išla kraju, conjki snega su se vlekli po dvorišču kak rashitani komadi gúna. Z dana v dan ti znucani dronjki bili su vse menši, a nihova zmazanoča vse zmazanija. Zmed te kerpic zime kaj se komaj zatrajala, v kalcem bistre vode leščila je i lukala na svet zelena trava kraduči mi joči, pozdravlajuči to malo zimskoga sunčeca.…