VOLIN SVOJ BROČ

piše: Tonči Ćepernić

Jo san Bročanin i volin svoj Broč. Jema nas fola bogu dosta sedamnaestak ijad, a jemo nas od San Pedra, priko Bolivije, do Patagonije, pa priko južne Afrike do Australije i Novog Zelanda, Ma svima nami je jedno zajedničko –  volimo svoj Broč, njegove tiče rede i kosiće.

Čakavci smo, ma nas jemo i štokavaca na istoku škoja. Volimo svoj jazik, ne sromimo ga se. Kad bi se koji študent vroti na ferije doma pa progovori književno, svi bi ga grubo gledali. Ma gle molega če se je brzo nauči pameti!

više

MOJA MA

tekst: Tonči Ćepernić

Ni mi drogo. A čo? Puno tega. E jemon san nonu. Nikor joj ni bi rovan. Žestoka, borac, a morala je tako, mižerija je u ono doba bila. Nisi se smi ćapat sa njom, to ka nisi smija svađat se sa njom.

Kad bi koji put ubrala porež u koji tuji vrtal, ni za zamirit, dica mola a triboju jist. I kad bi joj to spomeni vlasnik vrtla mora je bižat isprid nje. A će mislite, jedva bi jadan izvuko živu glovu.…

više

S GLAVOM U OBLACIMA

piše: Kitana Žižić

Ovo je priča iz izolacije. I ovo je priča o ženi s jeseni, nekad djevojci, koja je prijateljevala s oblacima. Kao i Baudelaire upirala je u njih čeznutljive oči zanesena daljinama, daljinama kojima oblaci odlaze, želeći te iste daljine i ona zagrliti.

Zašto je pišem? Da je zbog natjecanja s tolikim talentima, koji svoje potencijale oblikuju riječima darujući drugima svoju kreativnost, napisala bih je prije isteka roka za predaju radova.…

više

GDJE SU NESTALI LJUDI

tekst i foto: Slavica Jurčić

Brodski Stupnik/ U nedjelju smo išli u šetnju, pridružila nam se moja sestra i šogor. Moj Ivo nas je odveo prema svetoj Klari, svetoj Ani i vinogradima. I baš kod kapelice Sv. Ane on kaže da idemo prema čika Peri, jednom djedu koji živi poput pustinjaka u brdu.

Kraj njega i njegove kuće je put i mala sjenica za putnike namjernike. Njegova kujica nas je lavežom pozdravila  a naš suputnik, pas Zagor joj je odgovorio i ona je prestala lajati. U sjenici su sjedila njih dvojica, čika Pera i dida Nikola.…

više

PISMO CORONI

piše: Ljiljana Jerončić

Nesretnice! Ušla si tiho, sasvim tiho, kao i da nećeš. Još nam nisu zacijelile rane domovinske tragedije, nedavnih boli. Čuj mene, nedavnih a prošlo je 30 godina.

Podsjetila si me na tužnu priču mog života, kada sam, kao i danas, ostala, danima u svom domu, noseći tešku bol. Šok, strah, osjećaj nemoći……

više

TRAGOVI LJUBAVI

Die Spuren von Liebe

piše: Mirjana Blašković

Ne, nije ovo “moja priča”, iako bi možda lakše bilo pisati o sebi… Ili možda ne bi?

Ovo je priča o mojoj ujni, ženi, koja mi je, pored moje majke, uvjek bila oslonac i potpora.

Rođena u malom slavonskom selu, nekoliko godina prije drugog svjetskog rata, u kojem ostaje bez oca.Vrijeme teško i surovo za sve, a osobito za djevojčicu bez očinske ljubavi i brige.

Školovala se poratnih godina u obližnjem gradiću, stanujući kod svećenika i pohađajući tadašnju realku. Još i danas napamet zna stihove Šenoine “Kugine kuće”,…

više

COVID POPUST ZA DOBAR APETIT

tekst: Tonči Ćepernić

Počelo je počelo. U Šibeniku se sutra otvara prvi korona kafić. Sve po propisima, ma nisu mi puno dragi kafići, jo sam čovik od restorana.

Evo ga i on se od subote otvara u Splitu. Reklama blješti, sjaji i obećava. Već se tresen od uzbuđenja.

Gazda restorana tvrdi: – Kod nas vam je sigurno, miriše ka apoteka.

Pas mater, toga se bojim.

Zamišjam, kako ulazim u tin restoran a konobar sa stetoskopom priko ušiju i bilin tavajolom priko live ruke, srdačno me dočekuje.…

više

IDE VRIJEME, NOSI BREME

tekst: Marko Jareb

Kako cure informacije u RH? Evo jedan banalan primjer: jedan radni kolega je došao do snimke natjecatelja u jednom kvizu koji nisu prošli prvi prag i to pokazivao na poslu.

U tom kvizu bilo je natjecatelja koji nisu prošli prvi prag i javno su bili prikazani na televiziji te su gledatelji to vidjeli javno. Međutim na toj snimci koju je imao taj kolega bili su natjecatelji koji nisu prošli prvi prag, a nisu bili prikazani javno na televiziji.…

više

NENAUČENE LEKCIJE

tekst: Štefica Vanjek

Pratim vijesti redovito, nekim se potezima divim, a neke bi rado da nisam pročitala.

Čekala da vidim kako će proći skidanje tornja s katedrale, ali da ne bi dodatno strepila nazvala sam sestru da čujem je li  i moj nećak speleolog i alpinista među tim hrabrim ljudima. Nije u katedrali, rekla mi je sestra, ali zato od potresa visi na zagrebačkim krovovima uklanjajući dimnjake koji prijete sigurnosti građana.…

više