događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Kitana Žižić
Kako se lavina pokrene? Nenadano. Najobičnija Potjera na hrvatskoj televiziji koju baš tog dana nisam gledala, pokrenula ju je. A nisam je pratila iz opravdanih razloga, negdje sam lutala u potrazi za smislom dana. Kad sam navečer sjela u fotelju ispred TV ekrana, najprije sam otvorila mobitel.…
piše: Đurđa Vukelić Rožić
Kao i svako jutro, suprug je pošao u grad na kavu i nabavu. To mi je dalo priliku da u miru riješim korespondenciju prispjelu elektronskom poštom, letimice pregledam dnevne vijesti, zatim kako to biva u životu umirovljenice, ali ne i umirovljene domaćice, pristavim objed i pospremam kuću.…
Putopisne crtice drugi dio:
piše: Đurđica Garvanović-Porobija
S Freyjom u mislima u noćnom vlaku STUTTGART – ZAGREB.
Noćni su vlakovi opet u pogonu. Sve više ljudi izbjegava stres na zrakoplovnim lukama, a možda se i osvješćujemo u pogledu na eko-ponašanje. Uglavnom, rezervirala sam mjesto u vlaku u kušet-odjeljku za četiri dame, u kojemu ću prespavati noć. Hoću li?…
Priča za djecu i odrasle
piše: Sanja Rotim
Bili jednom kraljica i kralj koji su dugo čekali prinovu. Kada je konačno kraljica donijela na svijet prelijepog dječaka Ivana slavilo je cijelo kraljevstvo. Izgledao je kao anđeo, plave kose i plavih očiju. Ali već od malih nogu pravio je mnogo problema kraljici, jer je bio vrlo tvrdoglav.…
/Na putovanju Frankfurt – Zagreb – Frankfurt, 20. do 25. svibnja 2024./
Svemu je kriv taj prokleti dernek. Tjedan dana pripremala sam se za izlazak, a kad tamo – ništa. Cijeli dan uoči derneka stajala sam pred ogledalom, okretala se, šminkala, namještala kosu, uvježbavala pokrete, korake, držanje ruku, osmijeh.… 
Iserlohn/ Upravo je, 25. travnja, prošla pedeset i treća obljetnica moga članstva u Matici hrvatske.
Sedamdeset i pet je godina od događaja koje vam želim ispričati. Možda ću, kada ga podijelim s vama naći mir pod pokrovom satkanim od paučine zaborava. Neka taj mir ponekad progovori plamsajima svijeća, mirisom jorgovana, šaptom šutnje.… 
Ovu priču bih posvetila mojem susjedu Mati Gavranu.
Malo izvan grada nadomak jedne šume prostirao se proplanak gdje su vikendom dolazile obitelji provesti slobodno vrijeme ili djeca koja su se željela proigrati na čistom zraku. Igrali bi se loptom ili reketama, trčali bi i smijali se. U zadnje vrijeme često su se igrali klikerima.…