događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Đurđa Vukelić-Rožić
Ovo kaj mi se stalo prošli mesec ni za veruvati. Žena sem v zlatnim letam, tak se to po novomu veli, a sem zaprav – babica. Boli, a, kak je, je. Nemrem z te kože van. Korenje sem pustila v svojemu prelepomu Gornjemu Moslavačkomu Selu, točno kak sme negda v spomenarima pisali:…
autorica: Đurđa Vukelić Rožić
Iz zbirka “Ifkica za 55”
lektorirala: Ivana Cerinski, prof
Zima je išla kraju, conjki snega su se vlekli po dvorišču kak rashitani komadi gúna. Z dana v dan ti znucani dronjki bili su vse menši, a nihova zmazanoča vse zmazanija. Zmed te kerpic zime kaj se komaj zatrajala, v kalcem bistre vode leščila je i lukala na svet zelena trava kraduči mi joči, pozdravlajuči to malo zimskoga sunčeca.…
piše: Sanja Rotim
Nije čudno da je prosinac u Zemlji Božićnjaka vrlo hladan. Ali prosinac o kojem pričamo ovu priču bio je iznimno hladan i palo je toliko snijega koji je obilno prekrio svu šumu.
Iako se krajolik činio prilično impresivnim, životinje su se našle u velikim poteškoćama da se zaštite od mraza i jakog…
piše: Branislav Mikulić
Prošla je godina otkako je otac umro, nikako nisam mogao prihvatiti da ga nema. Stalno sam mislio tu je negdje, doći će. Kad bih čuo korake u stubištu, načas bi mi se pričinilo da je to moj stari, da će zakucati na vrata. Ili kad bih s prozora vidio osobu kako se penje ulicom, pomislio bih da je to on. Naprezao bih oči da vidim da li se taj što dolazi uz ulicu gega kao otac. Pa kad ne bih vidio njegovih znakova u hodu dolazeće osobe, brzo bih se odmicao od prozora, osviješćen istinom, a rastužen. Takve i slične pričine su mi se ponavljale, skoro redovno.…
piše: Đurđa Vukelić Rožić
Sto i jedna konjska snaga dvogodišnje Honde vozi dvostruko veći zbroj naših godina na kulturni događaj u lijepom i udaljenom hrvatskom gradu. Puni smo briga ali i adrenalina, jer zimi rijetko odlazimo od kuće. Nabava namirnica, specijalistički pregledi, terapije, kavica kod susjeda, i to je to. Strpljivo zasluženi, mirni umirovljenički dani.…
tekst i foto: Joso Špionjak
Naiđe ponekad vrijeme u kome uzastopce intenzivno sanjam. I ti snovi su toliko upečatljivi da su slike, ne samo nakon buđenja, nego i narednih dana dosta jasne i prisutne.
Jednom se radi o nabujaloj rijeci. Drugi put se pojavljuje veliko mnoštvo ljudi. Ponekad su u tim snovima i osobe koje su odavno napustile ovaj svijet. Zatim su tu zmije, traženje puta, letenje i mnogo drugih zbivanja.…
piše: Kitana Žižić
Vraćanje u prošlost, prizivanje sjećanja na nekadašnje dane ni kod koga nije nikakvo čudo. Sklonost je to koju mnogi imaju, potreba koja ponekad razvedri tamu kad se nadvije nad nekom današnjom nelagodnom situacijom, drukčijem poimanju prihvatljivog ponašanja, vrijednosnim sustavom izvrnutim naglavačke kao „miševi i mačke“ uvaženog Luke Paljetka.…
Priča za male (a i velike)
piše: Ruža Zubac-Ištuk
Marijana je počela čvrsto stiskati maminu ruku čim je ugledala školsku zgradu. Prolazila je djevojčica ispred te velike kuće svakodnevno dok je išla u vrtić, ali ni jedanput se nije uplašila velikih ulaznih vrata, mnogobrojnih prozora i učitelja koji su ulazili u školu, no danas joj izgleda drukčije. Mrko i ozbiljno, ni malo nalik igri u prašini na školskom igralištu kamo su je roditelji ponekad vodili popodne, baka nedjeljom.…
Priča za male i velike
piše: Sanja Rotim
Činilo se kao da se sunce spustilo na krošnje drveća. Otkako je na jesenski ekvinocij stigla slikarica Jesen, šuma je izgledala kao iz bajke. Slikarica je bila odjevena u haljinu od lišća zlatnih nijansi. U jednoj ruci je nosila tempere i vodene bojice a u drugoj veliki kist.…